Njegove plave oči 🔚

5.

Da li ste se ikada osjećali jako tužno bez najbolje prijateljice,ali ipak vam ponos nije dozvoljavao da se ispričate toj osobi i budete pokoreni?

Bila sam previše ponosna osoba,barem sam takva postala u kraće vrijeme i nije postojalo ništa što bi me moglo nagovoriti da se ispričam Jasmin.

Ustala sam rano i nenaspavano za školu nije mi bilo niti do koga niti do čega,ali naravno da se tu uvijek neko stvori. Čim sam ušla u školu vidjela sam Fabijana kako ide ka meni uz stepenice. Krenula sam na drugi kraj stepenica da ga zaobiđem,ali je dotrčao do mene i povukao me pod stepenice.

Stepenice su bile od crnog mramora,a ispod se nalazila ostava za čistačice. "Stani, ovaj ne želim da posvađam dvije najbolje prijateljice...",prekinula sam ga u govoru.

"To si već učinio",bijesno sam ga gledala.

Razvukao mi je obraze. "Ne ljuti se,ali ona je jučer krenula plakati i smatram kako sam ja jedini krivac u vašoj svađi",nakrivio je usne.

"Pa si po tom pitanju odlučio šta?",vratila sam svoj hladnokrvni izraz na lice.

"Odlučio sam pomiriti vas dvije",rekao je to kao jednostavnu stvar.

Odmahnula sam glavom. "Nisi ti kriv,ona previše brine,svakako oprosti ti tebe je uvrijedila tim nekim stvarima koje je rekla", tužno sam spustila glavu.

"Ma malena nije ni ona kriva,ona je rekla samo ono što priča cijela škola znaš? Neistine su čudo tako da ne vrijeđa me to Bog i ja znamo istinu",slagala sam se s njim zapravo.

Ne trebaju vam svjedoci ni u čemu ukoliko imate Boga za svjedoka. Bog je najveći svjedok i znam kunem se da će jednom svaki čovjek koji mi je nanio zlo u prošlosti ili budućnosti,svaki će stajati pokunjeno pred Bogom i odgovarati za laži.

Tada ću ja stajati sa strane i smijati se jer je pravda zadovoljena,kao što se oni smiju "svojoj" pravdi koju učine na meni u ovom životu.

"Da li bi jedno čokoladno mlijeko, koje slučajno imam ovdje,oraspoložilo i ozarilo to lijepo lice?",upitao me šarmerski.

Slegnula sam ramenima. "Volim čokoladno kako znaš to?",upitala sam.

"Jasmin je jučer rekla poslati ti šleper tih čuda",rekao je zbunjeno.

"Da ,jako volim čokoladno mislim ne volim,ali volim da to nekad popijem to volim shvataš?",upitala sam na kraju jer sam se i sama spetljala.

"Možeš li nekad biti jednostavnija?",upitao je.

Odmahnula sam glavom i naslonila se na stol koji je stajao u toj ostavi čistačica. "Jednostavnost je glupa",izrekla sam uvlačeći čokoladnog mlijeka ,kojeg mi je dao, kroz slamčicu.

"Komplikovanost je teška",rekao je smoreno.

"Nemoj pričati sa mnom",slegnula sam ramenima.

"I neću više",rekao je nakon par trenutaka i samo izletio vani.

Njegov zamišljeni pogled prije nego je izletio bio je doista zastrašujući. "Alisa!",čula sam Jasminino deranje kroz hodnik i uletjela je u ostavu.

Zagrlila me tako jako da sam pala sa stola. "Oprosti,pretjerala sam jučer neće se ponoviti najbitnije je naše prijateljstvo jer smo ista govna je li tako?",upitala je veselo plješćući rukama.

Odmaknula sam se od nje da me u ovom naletu uzbuđenja ne lupi i šamarom. "Znam da jest oprosti ti",tužno sam je gledala.

"Otkud ti čokoladno tu?",sumnjivo me gledala.

"Fabijan mi ga je dao jer je čuo od tebe onaj dan,ali je par minuta nakon pričanja izletio vani",slegnula sam ramenima. "Svejedno mi je".

"Zaista čudno od njega,idemo na časove sada da ne zakasnimo",rekla je uzbudljivo zbog pomirenja.

Zbog čega je Fabijan samo onako izletio?

A/N

Evo ga napokon,napokon 💜 sorry ljubičice na čekanju.