7.

3.5K 141 21
                                    

Nakon mog rođendana vjerujte mi da sam se plašila izaći vani,ipak sam prebrodila taj strah i nakon tri dana otišla u školu. Fabijan nije mogao prešutjeti mojoj mami šta se desilo pa je ispričao,a moja mama ga je odmah zavoljela na prvu.

Sledeći dan došla sam u školu i stajala sa svojom drugaricom Jasmin naravno na prvom spratu. Odjednom me malena loptica od tenisa ona zelena svi je sigurno poznajete udarila u glavu.

Fabijanova glava je provirila odozgo. "Oprosti molim te,hajde dobaci je",rekao je,a potom sam vidjela Jasmin i Lucijana kako se domunđavaju.

Pokušala sam baciti i skakutala sam kao maleni pingvin,ali naravno da nisam uspjela. Fabijan se cijepao od smijeha gore i znala sam da je ovo iskren osmijeh jer znate da kažu da je iskren osmijeh onaj kod kojeg se kutovi očiju suze.

Jasmin je uhvatila loptu i odnijela im je gore,a potom sam dignula glavu i nisam vidjela Fabijana.

Gdje je otišao,razočarao me sada.

"Hej!",dreknuo se odozgo.

Dignula sam glavu,a on je bacio čokoladno mlijeko na mene. Zašto me ima potrebu kupovati sa ovim čokoladnim čudima?

"Hvala,nisi trebao",rekla sam i nasmiješila se.

Povukla sam Jasmin i izašle smo vani. "Zašto on ima potrebu to raditi potkupljuje me sa čokoladnim i ja uopće nisam znala da je njegov tata vlasnik onog kluba koji vrag Jasmin,ti si znala?",upitala sam je sumnjičavo kad sam vidjela njezin pogled.

"Da znale smo,ali nismo se nadale da će on biti tamo",rekla je ozbiljno.

"Moja mama ga je nažalost zavoljela",rekla sam i prevrnula očima.

Jasmin se nasmiješila i ispravila na klupi. "Lucijan ide ka vamo pričaj o šminci",rekla je ozbiljno.

"O moj Bože kakvu sam maskaru uzela Max Factor znaš kako dobro izvlači trepavice ja sam naprosto oduševljena",dramatično sam stavila ruku na srce.

Lucijan se nasmijao i sjeo. "Ko o čemu Alisa o šminci".

"Hej,to nisu istine ja je obožavam,ali svi pričaju o šminci mislim sve djevojke ne miješaj se",rekla sam kao ljutito.

Nakrenula sam glavu ka desno i vidjela Fabijana kako ide ka nama.

Još mi je on trebao...

Došao je i stao ispred mene dok sam ja zbunjeno buljila. "Izvoliš?",rekla sam.

"Dođi ovamo sa mnom", povukao me za sobom.

Ustala sam zbunjeno i namrštila obrve gledavši u Jasmin,a ona je ispučila usne i zbunjeno ovo sve posmatrala.

Išla sam pored njega i doveo nas je do igrališta. "Da ih ostavimo same,Lucijan ima želju zbariti Jasmin",izrekao je.

"Kul",slegnula sam ramenima i sjela na beton.

"Ako nam planiraš djecu i blizance onda ustani s tog betona",rekao je i nasmijao se prolazivši rukom kroz kosu.

Namrštila sam se i prevrnula očima. "Šalio sam se bubice",umrsio je rukama moju kosu i ja sam je samo rastresla kao pudlica.

"Pa,da li si dobro poslije onog?", zasigurno je mislio na događaj od prethodnih dana u njegovom klubu.

Klimnula sam glavom. "Šta je bilo sa onim dečkom?",upitala sam strahovito.

Ipak koliko god sranje je uradio nije zaslužio da ga neko ubije.

"Još sam ga malo dosredio,a onda smo ga prijavili policiji za ometanje u lokalu i pokušaj silovanja i eto",slegnuo je ramenima.

"Nisi imao potrebu da ga diraš zbog mene,ja ga stvarno ne bih voljela da ga tučeš to jest već si ga izmlatio dovoljno ne znam što si ponovo",rekla sam stresuvši se.

Pogledao je u nebo. "Pogledaj kako lijep oblak",očigledno ne želi da razgovara o tome.

"Da,mislim ovo nisi mogao znati,ali ja obožavam fotografirati i nebo,cvijetove sve ono što je prelijepo kod nas ovdje",rekla sam ponosno.

"Nažalost,ja sam to saznao od Jasmin i zato sam te doveo ovamo",počešao se po čelu.

Zbunjeno sam ga gledala. "Šta želiš da kažeš?",upitala sam.

Izvadio je kameru "Nikon" i dao mi je u krilo.

"Ne ,ne ne mogu to uzeti od tebe kao poklon ne nema šanse",okrenula sam glavu.

"Ovo ti je od mene i moje porodice zbog onoga što si pretrpila zbog neprofesionalnosti naših zaštitara",rekao je. "Molim te uzmi to kao poklon od nas za svoj rođendan".

"Dobro hvala,ali mi je jako neugodno jer znam da je ona skupa,ali dobro ako vi tako želite hvala mnogo",zagrlila sam ga oko vrata i on je obujmio rukama mene oko struka.

"Nema na čemu,to je sitnica i zaboravi na cijenu uredu?",promrsio mi je kosu.

Mrzim to,ali volim kad mi neko dira kosu,no mrzim kada je neko uništava.

"Dobro zaboravit ću ukoliko se budeš slikao sa mnom", nasmiješila sam se dječije.

I to popodne smo proveli slikajući se i stvarajući uspomene koje će poslije da mi teku iz oka u obliku malih kapljica.

A/N

Evo napokon nastavka,nadam se da sam vas uveselila. Vjerujte kada prestane škola pisat ću češće,a posljednih dana mi se zaista ne da ništa.

Volim vas💞💫.

Njegove plave oči 🔚Where stories live. Discover now