Stvarno? Vi ste nakon onog dana pomislili da će on mene stvarno poljubiti?
Ja sam se zapravo nadala negdje u dubini sebe da hoće obećao je,ali njemu ni traga ni glasa već šesnaest dana,a petnaest je dao roka za poljubac.
Gdje je on,šta radi sada i zašto se nije pojavio u školi?
"Pojavit će se obećavam",rekla je Jasmin.
"Shvataš da im je ostalo još sedam do odlaska iz ove škole?",tužno sam spustila glavu.
Imam osjećaj da ćemo se živo smoriti bez njih.
"Lucijan je rekao da će dolaziti često nama da nas vode na kolače vjeruj meni i Lucijanu",zagrlila me.
Spustila sam glavu na stol i time se lupila u nju. "Ovako mi i treba kad stvorim lažne vizije i zaljubim se u kretena koji to ne smije saznati",Jasmin se nasmijala i onda me zagrlila.
"Smiri se uredu?",držala me na svom krilu.
Prolazila sam hodnikom i držala knjige za etiku,ali se ona pojavila ona. Ana.
Još mi je ona ovdje trebala i njezino šepurenje i lomljenje kičme i...mrzim je.
"Sinoć sam imala uzbudljivu noć s znate kim zato malo ustanite da sjednem"pomjerila je svoje drugarice s mjesta.
"Poznajemo li tu osobu?",upitala je Amelia.
"Itekako,znate ko je bila sam s njim",ko je taj dečko dovraga?
Jedino ako...
O moj Bože,obećao je nešto,a i s njom je radio... O moj Bože.
Mislim da ću da padnem u tamu.
I pala sam,onesvijestila sam se.
Više se ničega ne sjećam. Nakon toga ugledala sam svjetlo i pojavio se mali čovječuljak ljudi ja ovo sanjam. Osjećam se kao dijete o čemu razmišljam? Samo želim probuditi se i da se Jasmin prestane brinuti.
"Trudi se,nikad ne znaš kakva te sreća čeka na kraju borbe i tunela kopaj duže i trudi se",čovječuljak je isprhnuo u zrak,a ja sam otvarala oči.
Pogledala sam u desno i vidjela zabrinutog Fabijana. "Pusti me",zarežala sam i micala njegovu ruku.
Ko zna gdje je njegova ruka bila sinoć?
"Neću te pustiti malena,lezi malo sada",ležala sam na podu toaleta.
"Rekla sam da me pustiš i prestani me zvati malena seljačino",svoje nokte zarila sam mu u ruku,ali on se nije pomjerao,a meni je bilo žao vidjeti tu ogrebotinu pa sam ih izvadila na vrijeme.
Prolazio je rukom kroz moju kosu. "Dovraga samo me pusti. Možeš li to učiniti pusti me na miru za čitav život šta želiš od mene? Zašto mi kvariš život,ko si ti?",derala sam se u plaču.
"Ja sam Fabijan sa tobom. Osjećam se ispravno i ponašam se najbolje kada sam s tobom okej? Stalo mi je do tebe i zaljubljen sam zašto dopuštaš da se zbog izmišljotina jedne ludače onesviještavaš jebem ti sve glupo",derao se i on na mene.
"Ne deri se na mene,gdje si prethodnih šesnaest dana?",ustala sam i podbočila ruke pod grudi.
Prevrnuo je očima. "Ondje odakle sam došao,naš dragi ravnatelj me poslao po dokument u Švicarsku gdje sam prije i živio hvala na povjerenju",poklonio se.
"Šta sam drugo trebala pomisliti nakon što mi to ona kaže?",zabila sam ruke u glavu.
"Ali volim te",rekao je.
"Nemam dokaza za to,nisi se nikada potrudio oko mene nisi pokazao ljubav,interesovanje prema meni",gorko sam zaplakala.
"Zar treba dokaz kad se neko voli? To se zbilo nešto u meni i to promijeniti ne mogu. Volim te Alisa volim te čudesna djevojko",dignuo me s poda. "Ja održavam obećanja bebo",poljubio me.
"Već sam mislila da si odustao".
"Od tebe nikad".
Barem neko ko ne odustaje od mene. Oboje smo sjebani i valjda je to dobro što se sklapamo dio po dio.
A/N
Hellou. Nastavak je tu😚ostavite pokoji komentarrr.
