Budućnost je nešto što ne možemo razlučiti niti birati. Za to služi sami Bog i sudbina,oni će se pobrinuti da se desi onako ko što treba.
"Kako je sladak bebač",govorila sam Jasmin.
"Alisa,imat ćeš ga i ti jednom ako Bog da"zagrlila me sa svojom malom bebom Larom.
Nakon što je Lucijan saznao da je Jasmin trudna,oženio je. Ne znam da li bi je ikada drugačije oženio,on tvrdi da bi. Njezini roditelji nisu bili zadovoljni tom činjenicom da se sa dvadeset godina uda,ali ona je tako odlučila i poštovali su njezinu odluku.
Odlučila je da će ići ujedno i na fakultet ne stalno, povremeni ispiti. Ja sam ipak odlučila da se odselim u drugi bližnji grad i studiram. Fabijan vjerojatno ne bi nikada potegnuo pitanje vjenčanja,ne poteže ga on ne potežem ga ni ja.
I onako sa ovih nepunih dvadeset razmislila bih da li bi se udala. No,nema se što razmišljati tu Fabijan to ne bi učinio dovoljna mu je ovakva ljubav pa dokle traje traje.
"Ma gdje je najponosniji tata?",upitala sam veselo i zagrlila Lucijana sklanjajući svoje misli da ću za par dana otići odavde.
"Tu sam,gdje je Jasmin? Je li dobro?",zabrinuto je pitao.
"Opa frende,neko je i ženskaroša urotio. Volim Jasmin zbog toga majko mila. Dobro su obje",nasmijala sam se.
Razvukao mi je obraze. "Šuti,sad sam ozbiljan čovjek",pokazao mi je prstom da šutim.
"Izvini ozbiljni",namignula sam i otišla kod drugarice.
Oni su mi postali poput porodice. Fabijan izbjegava dolaziti ovdje iz nekog razloga ,ne voli dolaziti sa mnom i gledati bebu i te stvari ne znam zašto niti me zanima. Možda smo jednostavno ohladili jedno od drugoga i možda nam ne ide više.
Izbjegava me već par dana i naš razgovor iako je saznao da ću na fakultet.
Zagrlila sam Jasmin i krenula kući prolazeći kroz njihovo dvorište,ali odjednom su se krenule paliti lampice senzorske različitih boja zbog mraka pretpostavljam.
Vidjela sam ruže po podu i zbunjeno sam se okretala. "Mislim da nećeš nigdje",derala se Jasmin s terase.
"Kako misliš?",upitno sam i zbunjeno je posmatrala.
"Pogledaj ispred sebe",ispred mene je čučao Fabijan s prstenom u ruci,a ja sam bila zabezeknuta.
Stavila sam ruku na usta i zamalo se ugušila od straha. Momentalno mi je prošla slika mene sa bebama,puno bebi čitav tim bebi. Dok Fabijana boli ona stvar i gleda film. Užaš živi.
"Hoćeš li se udati za mene i ići na privremene ispite ili ipak odlaziš i ne udaješ se?",upitao me sa smješkom na licu.
Progutala sam pljuvačku i istjerala onu ideju iz glave. "Bože,da",zagrlio me i odignuo od poda dok sam ja cmizdrila,a Jasmin pljeskala veselo s terase.
"Nisam Bog,ali truditi ću se da se osjećaš uz mene kao uz Boga",poljubio me.
Kakogod okrenete,ljudi na kraju bivaju sretni. Poslije svake tuge doći će makar dio sreće koja će se rasprsnuti i pretvoriti u veliku sreću.
A/N
Okruglih 500 riječi. Ostao nam je još epilog da završimo i s ovom pričom. Još jedna je završena. U igri nam ostaje Tuđi,moj random i priča Bijeg. Na nju ću se poslije fokusirati jer moram ispraviti dijelove dosta su zapetljani.
Ly.👶🏼💜
