Da li uvijek baš sve,ali sve u mom životu mora krenuti naopako?
Prvi dan časa etike,a već sam zakasnila, zašto sam uopće izabrala da idem na ove šugave časove?
"Jasmin,jebem ti požuri!",derala sam se kroz njenu kuću,ali znate šta?
Gospodična me dočekala kako još spava,ovo je druga smjena ,druga smjena izludjet ću jednog dana s njom.
Skočila je iz kreveta. "O moj Bože koliko još imamo?",upitala je uspaničeno.
"Moja mama nas dolje čeka imamo još točno sedam minuta da dođemo do škole",rekla sam bijesno gledajući u nju.
Otrčala je u toalet,a potom se vratila brzo oblačeći,brzinski je stavila malo pudera maskare,počešljala se i bila spremna.
"Rekordno vrijeme,eh sada imamo do škole sedam minuta",nasmijala sam joj se jer sam je prevarila za minute,ali hej da to nisam uradila ona nikada ne bi bila spremna.
Bijesno me gledala i pokušala udariti ruksakom,ali sam pobjegla ispred nje i sjela u auto. Ja sam danas na sebi imala crne, na koljenima,izderane traperice i crnu kratku Adidas duksu,te naravno svoju puštanu,dugu,zlaćanu kosu.
Ubrzo nas je mama dovezla ispred škole,a mi smo izletjele iz auta i potrčale uz stepenice. "Mrzim ih",promrmljala je Jasmin.
Slegnula sam ramenima i potrčala prema učionici broja šest,gdje će se zapravo održati ta etika. Kada smo ušle u učionicu pogledale smo profesora i izvinule se jer kasnimo,a on je samo pokazao rukom prema klupama.
U jednoj je sjedio sam Martin,u drugoj Kristijan tako da je Jasmin sjela kod Kristijana,a ja kod Martina. To su bili naši drugovi iz razreda,dok ostale odavde nismo poznavali.
Bila sam jako zbunjena kada su još dva dečka ušla kroz vrata. Oh ne,to su ona dvojica od jučer koji su se tukli na tjelesnom dok su igrali fudbal. Tačnije ovaj što se branio i onaj njegov drug koji je imao očni kontakt sa Jasmin.
"Profesore,mi se izvinjavamo je li možemo sjesti?",upitao je onaj dečko plavih očiju u koje sam jučer buljila.
"Kasnite vi meni prethodne tri godine,zato sada imam kaznu. Neka izađu dvije djevojke koje su maloprije ušle",rekao je profesor zločesto nas gledajući.
Jasmin i ja smo se sagledale i ustale zbunjeno. "Prvo se predstavite",prekinuo nas je profesor u pola puta.
"Ja sam Jasmin",rekla je Jasmin zbunjeno.
Zamahnula sam svoju kosu unatrag. "Ja sam Alisa",zadignula sam obrvu profesoru.
Pokazao nam je rukom prema ovoj dvojici. "Pa Lucijane pošto znam da se jedva odvojiš od svog prijatelja ,od sada ćeš čitavu godinu sjediti sa Jasmin,a ti Fabijane sjediš sa ovom mladom zlatokosom",rekao je profesor i pokazao nam prema klupama.
"Usput,sutra idete u biblioteku na redanje dječijih knjiga zar vam nije žao gospođe Jovev?",upitao je i nasmijao se.
Možda i nije toliko loš samo ne voli kašnjenja.
Dečko po imenu Fabijan,čija je smeđa kosa sa plavim pramenovima bila raspršena,a njegove plave oči odavale hladnoću je došao i sjeo u klupu pored mene. "Ćao",rekao je.
"Ćao",rekla sam i odmaknula se na svoju stranu klupe.
Profesor je ustao i krenuo pričati lekciju o moralnosti i prijateljstvu. "Hej",gurnuo me Fabijan.
"Hej",gordo sam izgovorila i zadignula obrvu.
Prošao je rukom kroz kosu. "Imaš hemijsku?",upitao je.
Pružila sam je iz pernice i prevrnula očima,nije bio tako ružan. "Oprosti ponovo,ali ovo je crna hemijska",rekao je okrenuto prema meni.
"Isuse,pa šta?",upitala sam zbunjeno.
"Nisam Isus,ali sam zgodniji od njega. Treba mi plava hemijska,plava ludačo jedna",rekao je gledajući me u oči.
"Popuši ga",bijesno sam se okrenula.
"Nisam znao da djevojke tako psuju",rekao je cinično.
"Nisam znala da su dečki ovakvi šupci pa šutim",dreknula sam se.
"Oboje van!",prekinuo nas glas profesora.
Bijesno sam uhvatila torbu i stavila je na rame ,zašto je ovo uradio i zašto je želio da se ovo desi? Ako je on završna godina i ne zanima ga ,ne zanima niti mene jer sam prva godina,prvi dan danas i već sam upala u sranje.
Nagnula sam se tužno na željeznu ogradu školskog hodnika i uzdahnula. Mama će me udaviti jer sam prvi dan napravila problem ,dođe mi da se ubijem.
Mrzim mamine bukvice i pripovijedanja kako su se oni borili sa krdom bikova dok su išli u školu i ostale laži.
Držala sam kosu među rukama i onda je on došao sjesti pored mene. "Oprosti,nisam tebe htio uvaliti u sranja,ali Alisa sama si me izazivala bila si takav debil",rekao je i otpuhnuo.
Zagledala sam se u njegove plave oči i sarkastično prozborila. "Da sve je to tako",uzdahnula sam.
"Uvijek si sarkastična?",upitao me u nevjerici.
"Da i bit ću daj odi od mene želim biti sama zašto si tako dosadan?",odmaknula sam se od njega.
"Ja pokušavam biti fin sa tobom",bijesno je rekao ,a onda nastavio. "A ti jedna malena panda ne želiš to prihvatiti".
"Ja stvarno obično ne psujem,a ti me uporno tjeraš na to",gledala sam ga bijesno.
"Natjerat ću te na mnogo što šta",namignuo je i otišao.
Prvi cjelokupan pogled na ovu školu je katastrofalan.
A/N
Evo nastavka,oprostite što čekate,ostavite pokoji komentar da vidim vaše mišljenje.
