Nakon 3 godine
"Uspjela sam,uspjela sam Fabijane",grlila sam svog dečka nakon uspješno završenog četvrtog razreda pakla zvanog gimnazija.
"Znao sam ljubavi,vjerovao sam u tebe sve ove godine",nisam morala braniti svoj maturski rad zato što sam sve prethodne godine imala odličan uspjeh.
Lucijan je došao do nas sa Jasmin. "Sada idemo to da proslavimo",ostale smo uprkos svemu sa svojim dečkima.
Pružali su nam podršku kroz ovo svo razdoblje. Fabijan je odlučio da radim kod njega u firmi kako bih mogla sama sebi finansirati fakultet,a ne da moram tražiti od tate i mame.
"Tri godine veze upoznao sam te za ovo vrijeme,nemoj razmišljati o glupostima i šta će ko reći. Ti si moja djevojka i vodim te tamo bez obzira na sve ,da mogu zatvorio bi te u džep i nosio sa sobom svugdje",zagrlio me.
Klimnula sam glavom. "Znam,ali...",nije mi dozvolio da završim naravno.
"Nema ali i ne želim to ali uredu?",naravno da sam morala ušutjeti jednostavno iz njega je prštala ta ugodna dominantnost ,a kada pogledam u njegove plave oči izgubim se u njima i ulove me pod svoju magiju.
Sjećam se i našeg prvog susreta,za sve je kriva etika i naše odluke. Za sve je kriva ona jedna kemijska i ono jedno čokoladno mlijeko i ona njegova teniska loptica.
Sjeli smo u auto i sve četvoro otišli na kolače. Smjestili smo se i odlučili šta ćemo jesti. Fabijan je naručio naravno palačinke ja sam kolač s prelivom nutelle,a ovo dvoje neke takozvane ljubavne sladolede.
Uživala sam u kolaču i svaki komad mi je bio dragocijen,dugo nisam probala ništa bolje i ljepše od toga. Fabijan je na svoju viljušku zakačio komad palačinke i pružio mi u usta. "Ne mogu više Fabijane osjećam se ko trudnica puknuti ću",mrmljala sam s punim ustima.
"Jednog dana ćeš biti trudna pa ću te onda trpati hranom nećeš moći biti minute gladna",zagrlila sam ga,bila sam opsjednuta grljenjem ovog muškarca,imao je čvrsta prsa i znala sam da je to nešto što sada pripada meni,za budućnost ne želim da govorim jer sve što sam ikada rekla Bog mi je pokazao da može sve obrnuti i da ništa ne bude kako želim.
Lucijanov i Jasminin odnos bio je čudan. Zasnivao se na ljubavi koja traje sada i koja nema neki vijek trajanja. Jasmin je bila svjesna da svakog trena mogu prekinuti,ali također i da mogu u vezi zauvijek.
"Sada se moramo nešto dogovoriti s mamom Teom ukoliko pristane da živiš kod mene,jer prije svega fakultet ti je tu pored par kilometara dalje ti je naša firma ne vidim zašto ne bi dala",Fabijan se zamislio pričajući.
Neugodno sam se promeškoljila u zagrljaju. "Fabijane,moja mama ne želi da živim kod nekoga dok se ne budem udala za tog nekog ,a ja sa svojih devetnaest godina nisam spremna da se udam još,a ni ti to ne bi želio. Boga pitajmo šta se može desiti,ipak ću sama sebe prevoziti danju biti kod tebe ponekad,ali ne noću,znam svoju mamu.",rekla sam mu istinu.
"Ja sam spreman za tebe umrijeti kamo li oženiti i nemoj mi jebavati mozak s time ko zna šta će biti. Ja znam da želim zauvijek biti s tobom kao i ti sa mnom i da Bog siđe s neba držim se tebe,ali uredu shvatam tvoju mamu. Ipak sam ja taj koji ovdje ima dvadeset i dvije godine",zagrlio me snažno.
"Hvala što me shvataš",poljubila sam ga na blic.
"Tako treba da bude",držali smo jedno drugo za ruku.
Ljubav je kada sam saznala sve o njemu,a uprkos svemu sam ga nastavila voljeti.
A/N
Juhuu, Jesus Christ. Uspjela sam napisati nešto još 2 nastavka otprilike do kraja s epilogom bez njega razmisliti ću zavisno od moje količine mašte.
🌞❤️
