Njegove plave oči 🔚

Epilog

Kroz život shvatimo da su samo rijetki ljudi pravi za nas. Da samo rijetke ljude možemo da volimo i da se s rijetkim nađemo. Jer rijetkost je da ljudi nađu svoju srodnu dušu,svog srodnog prijatelja. Onog istinitog i pravog.

Naravno da sam ostala dobra prijateljica sa Jasmin. No,naši poslovi nakon završenih,uspješno završenih fakulteta i naša djeca nam ne ostavljaju baš mnogo vremena za druženje.

Kada se sretnemo napravimo lom jednom mjesečno. Napravili smo kuću jedno pored drugog za susjedstvo jedno maleno.

Samo naše.

Uglavnom kao kraj ove knjige želim da vam saopštim da sam ja,Alisa činila mnoge greške,iste su mi bile učinjene.

Ne svađajte se i živite sretno u ljubavi ako ne želite nekoga pohvaliti onda ga nemojte niti vrijeđati.

Kao mene Anastasija. Prešla sam preko toga kao tinejdžer,a danas mi je to smiješno čuda se dešavaju.

A/N

Evo zavrsila sam i ovu knjigu zaista sam ponosna 😍. Hvala vam mnogo sto i danas čitate ovu knjigu sto ste je citali i sto ce te je citati. U igri knjiga nam ostaje |Tuđi|  |misli jedne gimnazijalke|,moj random. I |Bijeg|,koju ću u skorije vrijeme početi pisati i ispravljati. 💜Hvala na svemu još jednom,adio.