Njegove plave oči 🔚

2.

Da li je svaki susret sudbina?

Hodala sam smoreno po školskom hodniku zajedno sa Jasmin i sve mi je bilo ultra zanimljivo dok nisam ugledala biblioteku i ostala očarana. Kroz staklo sam vidjela stariju ženu koju nisam poznavala,ali uređenje biblioteke je bilo predivno.

Unutar biblioteke sam vidjela samo jednog dečka koji je bio zanimljiv i pogurala sam Jasmin ispred sebe. "Dobar dan,možemo sjesti?",upitala sam tu stariju ženu.

"Dobar dan,pretpostavljam da ste nove pa moram vam reći da se ovdje plaća članarina",rekla je i pokazala na papir sa vrata.

Izvadila sam novčanicu za sebe i Jasmin,jer svakako nije došla svojevoljno ,ne poričem da ona voli čitati,ali mislim da joj je na umu bilo da odemo negdje drugo.

Sjele smo prekoputa tog dečka,naravno za različite stolove i pomalo smo ćaskale. "Oprosti",rekao je dubokim iza mene taj dečko kada me zakačio knjigom.

Klimnula sam glavom i on je samo prošao. Bio je simpatičan,ali također nije se niti jednom osmjehnuo.

Kada smo uzele bilješke za etiku ustale smo i pozdravile bibliotekarku te izašle vani. "Kuda ćemo sada?", upitala sam.

"Možemo na tribine?",upitala me slatko,ko bi joj odolio?

Klimnula sam glavom i povela me iza gdje su neki ozbiljniji dečki imali trening kod profesora. Pozdravile smo se sa profesorom jer smo prethodni čas imale kod njega i upoznale smo ga.

Sjedio je do nas i pričao o svom sinu. Znate,lijepo je vidjeti starije osobe kako su ponosni na nešto što su godinama gradili i gajili kao biljku.

"Jebem i ja tebi mater šupčino!",odjednom nas u razgovoru prekinuo grohoti glas nekog dečka iz grupe koji se krenuo naguravati na ovog drugog.

Nikada neću shvatiti zašto se ljudi raspravljaju oko lopte?

Ne mislite li da je to pomalo suludo?

Profesor je ustao i otišao je do njih,a onda pokazao prstom na nas. Dečko koji je zapravo bio pod napadom,ali je odlučio sebe odbraniti imao je smeđkastu kosu i plave oči,a pored njega kao podrška neko ko mu je držao ruke na ramenima je bio dečko tamno smeđe kose i zelenih očiju.

Njihove oči su jedino što se isticalo na njima i možemo reći visina.

Još uvijek postiđena od njihovih pogleda okrenula sam glavu dok je Jasmin kao nekakva ludača vodila bitku gledanja sa dečkom koji je ovom čuvao leđa.

"Jasmin",dozvala sam je ,ali kao hipnotisana gledala je tamo,a ni on nije micao pogled. "Jasmin,idemo sada odavde",gurnula sam je lagano na rame.

Klimnula je glavom i ustala prolazeći nekim drugim putem. Zašto prolazimo ovuda? Vjerovatno se postidjela onog dečka.

"Shvatila sam šta si mislila pod onim da ćeš naći dečka",namignula sam i rekla prije nego sam sjela u auto svog tate koji me čekao.

Volim ove spokojne trenutke mog burnog života.

A/N

opet nismo baš došli do dijela gdje se oni upoznaju pravo,ali evo sledeći nastavak se upoznaju...volim vas 💓💓🦄🦄