Trafika

9

Zaspao je, brinući se za tu stranicu. Danas je sigurno mogao dobiti ispričnicu iz škole ako ostane doma jer nije htio sresti neke ljude, pogotovo ne Tonija i Ivana. Dina više nije bila tu, a on je odmah pogledao mobitel koji mu je pao na prsa. Bio je prazan. Dina sigurno nije mogla ništa vidjeti ni da je htjela. Je li pokušala ili nije, sigurno neće saznati.

Otišao je odmah na Internet da vidi ima li vijesti o Darku. Nažalost ih je bilo. Njegovi dijelovi su nađeni u još nekoliko kanti, ne iskasapljeni kao glava, samo odrezani. Uzorak smrti nije više ni moguće utvrditi. Sigurno su se riješili metka dok su mu kidali glavu.

Rado bi otvorio prozor, ali se bojao da će osjetiti ustajali miris Darkove glave, koliko god to glupo zvučalo. Krenuo je zato u kuhinju, zgrabio eurokrem i odlučio ga jesti žlicom jer nije bilo kruha. Nije ga ni htio kupiti. Sjeo je na kauč i upalio televizor, nadajući se da neće odmah naletjeti na vijest o tom dječaku. Sreća pa je naletio na crtiće. Prebacio je odmah na strane serije koje nije gledao tko zna otkad.

Ubrzo se stara pojavila u starinskom kaputu koji se više nije ni u pedesetima nosio. Ispod njega se mogla vidjeti ciganska haljina do poda. Ne može gore.

"Dušo, ja idem u spenzu, a kasnije kod Darkovih roditelja na sažaljenje? Hoćeš li ti sa mnom?"

"Prvo, ne zovi me tako, drugo, neću." Nije mogao ni pomisliti da bude satima u istoj prostoriji s tim ljudima.

"Dobro, srećo."

"Ne zovi me više tako!" udari svom snagom rukama od kauč.

Posramljeno je izašla iz stana. Tko je napravio ovu ženu ovako poniznom? Nikad se nije nikome pobunila. Da je netko krene silovati, dobrovoljno bi raširila noge i kasnije ga pitala je li mu pasalo.

Odlučio je isključiti um uz serije i eurokrem. Toliko je bio očajan da je gledao Slatke male lažljivice. Nakon nekoliko sati sjetio se da bi morao pregledati poštu. Odmah se spustio do poštanskog sandučića da izvadi sve papire. Osim računa i reklamnih letaka tu je bila i plava koverta, poziv od policije. Nije ni morao misliti zašto. Sutra će dati iskaz za Darka. Kakva ga pitanja sve čekaju? Čija glava nakon toga leti?

Trebao bi sada savjet, Ivanov savjet koliko je očajan. Gledao je kriminalističke serije, ali još nije siguran kakva su mu prava i kako to sve ide. Zna da mu mogu lagati, ali kako otkriti tu laž?

Odmah se sjetio da mu je mobitel prazan i pokušao ga je uključiti. Uspio je i odmah ga stavio da se puni. Ivan je poslao poruku. Smjesta van.

Izašao je odmah van, jedva da je obuo cipele. Tražio ga je po putu jer očito ga nije smio zvati. Prepoznao je onaj sivi Opel kojeg od jučer neće lako zaboraviti. Tu je on sjedio i zurio samo ispred sebe poput katatonog luđaka. Sjeo je točno do njega i više nije htio zucnuti ni riječi. Nije ga htio ni pogledati.

"Izbriši sve one poruke koje sam ti poslo." reče. "Možda neće tražit odmah mobitele, ali za svaki slučaj, briši. Ako ti se domognu mobitela i kompjutera, bolje se da se sam sebe riješiš prije nego te ja uhvatim. Od sad komuniciramo preko ovoga i samo ovoga." Pružio mu je u ruku SIM karticu. "Bolje ti je da svaki dan provjeravaš poruke, možda i više puta. Kad te otkriju, iskoristi ovo." Dao mu je nekoliko ogromnih kapsula u plastičnoj vrećici.

"Što je to?" pita.

"Bezbolna smrt. Najveća milost koju možeš dobit od mene."

Nije mogao vjerovati. Zar može doći to toga? U što se on upleo?

"Možda čak budeš trebo ostavit jednu za svoju curu i familiju. Savjetujem ti da pomiješaš sa žestokim alkoholom za bolje djelovanje."

Uzeo je i odmah spremio u džep. "Kako ti kažeš. Nadam se da ćeš ti prije mene..."