Trafika

18

Prošli su dani dok se Dina nije pojavila u školu, skoro kraj polugodišta. Do tad je nitko nije vidio. Čuo je da je išla psihologu, ali ništa više. Nije ni on svaki dan išao u školu jer se skoro svaki dan spominjala Marela, nestala djevojka za koju je policija znala da je mrtva, možda i njeni roditelji, ali se svašta raspravljalo o njoj. Mnogi su govorili da je pobjegla sa tajnim ljubavnikom jer joj je bilo dosta škole i njenog dečka. Dina je rekla da ga nije nijednom prevarila, osim taj dan s Brunom, ali očito joj ni Niko nije puno značio kad je to učinila.

Taj dan je našao Niku kako drži Dinu za ramena. "Evo tvoje najdraže cure." reče i gurne je prema Brunu. "Vi ste dvoje volite, zar ne?"

Dina je kimnula glavom, cijelo vrijeme je gledala u pod.

"Odlično, ako se nastavite voljet, nikome ne leti glava."

"Dosta, Niko." reče Bruno. "Svjesni smo."

"Cura ti ne izgleda zadovoljno, ukroti je."

Pred vratima je vidio skupinu djece kako se okupljaju na vratima. Na vratima je bio nalijepljen papir s plavim okvirom. Približio se da bi vidio što je to zapravo zanimljivo. To je bila osmrtnica s Marelinim imenom i prezimenom, njenom dobi i ožalošćenoj obitelji. Ipak su odlučili objaviti njenu smrt. Sva djeca su bila u šoku, a i on je jer je napokon vidio o osmrtnicu. Očito je sad bilo sigurno objaviti njenu smrt, nema smisla tajiti.

"Nije baš veseo dan." šapne Niko iza leđa.

"Zašto sad?"

"Jer su našli njeno tijelo."

"Molim?" okrene se prema njemu.

"U rijeci Ombli. Ne boj se, nema nikakvih tragova, osim metka u glavi."

Tijelo je vjerojatno bilo raspadnuto zajedno s odjećom, možda malo mekog tkiva na kostima. Zar se nisu riješili tijela ili su ga namjerno bacili da ga se nađe?

"Nađena joj je rupa u glavi." šapne mu na uho.

Stisnuo je šake jer je mrvica falila da ga ne udari, ali kočila ga je činjenica da ima svako pravo ovo čini. "Molim te, prestani više. Znam što sam učinio."

"Znaš? Izgledalo je prilično lako."

"A što bi ti učinio na mom mjestu?"

Stavio je prst na čelo i palcem odglumio kao da povlači okidač. Bruno je otišao ravno u zahod. Zatvorio se i udarao je u školjku svom snagom dok mu stopalo od boli nije otpalo.

"Koji ti je vrag?" viknuo je jedan od dječaka u školi, po glasu se činio nešto stariji.

"Daj me pusti." vikne i više mu ne čuje glas.

Što je tada i namjeravao učiniti? Nije si namjeravao pucati u glavu, još nema hrabrosti da to učini. Pokušao ga je ucijeniti, ali može bilo koga naći za njegov posao. Bilo tko s računalnim predznanjem može upravljati stranicom, čak i Niko to može, nije nikakav problem. U petom osnovne zajedno s Tonijem je izradio stranicu, Lapadski gangsteri, na kojoj su stavljali svoje slike na motorima, u opasnoj odjeći, s alkoholom u ruci i cigaretama u ustima. Većinom auti ni motori nisu bili njihovi, cigarete nisu bile zapaljene ili su bile žvakaće gume, a u bocama umjesto rakije je bila voda. Samo su se pravili frajeri.

Stranicu je na kraju ugasila škola, a otkriveni su na isti način zbog čega je on otkriven kad je upao u e-dnevnik, besplatni VPN.

Ipak je Toni znao održavati i izrađivati stranice baš kao i on, da ga Ivan ukloni, Toni bi mogao preuzeti tu ulogu. Nije uopće bio spreman žrtvovati svoj život ni za koga. Je li isto bilo Toniju?