Trafika

11

Ujutro se probudio malo ranije i sjetio se uzeti džepni nožić. Bio je i ovaj put ranoranilac, samo što se sakrio iza benzinske postaje i čekao da dođe autobus iz kojeg je trebao izaći Toni. Kad ga je zapazio iz gomile djece koja su izlazila iz autobusa otišao je odmah do njega, uhvatio ga za rame i prislonio nožić na međunožje.

"Otkinut ću ti ga ako još jednom ono učiniš, samo još jednom."

Odgurnuo ga je i otišao u školu. Nije više htio vidjeti njegovu facu. Na putu do škole Niko ga je uhvatio za ruku. "Ravnatelj je ljut na tebe nakon onoga jučer. Pogotovo neće bit zadovoljan ako ti vidi takvu facu."

"Misliš da me to brine?"

"Nije bilo važno tko je, pljunut nekome u facu na sprovodu nije nimalo pošteno, a dosta vas je ljudi vidilo."

"Da, baš je tren da se brinem o ljudima na sprovodu."

"Što se dogodilo? Zašto si takav?"

"Jučer je moj stari završio na psihijatriji zbog ona dva debila. Dobio je živčani slom."

"Zaboga, što se dogodilo?"

"Nije više važno. Ne želim nijednog od njih više pred mojim očima."

"Znaš da to nije moguće."

"Onda ću ih iskopat." dignuo je ton.

Krenuo je odmah u razred, što je zadnjih dana dosta činio. Neki će pomislit da je štreber, ali ga nije briga. Ubrzo je počela nastava i Toni je sjeo točno do njega. Došlo mu je muka. Bolje je koncentrirati se na nastavu i pustiti da mu misli ispare iz glave, ali to se neće dogoditi. Trebat će predsjedati četrdeset i pet minuta do njega.

Nakon nekoliko minuta došao je dežuran učenik na vrata. "Bruna zove psihologica."

Barem nije ravnatelj, ali nije ni ona nešto od pomoći, barem razgovara normalno. Zakolutao je očima, uzeo je torbu i izašao. Ušao je u njen ured i sjeo u fotelju nasuprot nje.

"Ravnatelj je htio razgovarat s tobom, ali čuli smo što ti se s ocem dogodilo. Jesi li zato jučer bio ljut?"

"Zašto se svi brinu zbog onog jučer?"

"Jer nije bilo nimalo pošteno prema njemu ni njegovim roditeljima."

"Toni je kreten koji ne poštuje nikoga, ni Darka."

"Koliko ja vidim, žali koliko i svi drugi."

"Imam i većih problema od njega i pljuvanja na sprovodu."

"Tvoj otac. Što mu se točno dogodilo?"

"Nije ni prvi ni zadnji put. Takve se stvari dogode kad ne slijedi upute."

"Kakve upute?"

"Od psihijatra, očito."

"Što je točno učinio?"

"Nije pio lijekove, eto što je učinio, zato je došlo do psihoze i živčanog sloma. Možda bi došlo i da je slijedio upute. Zamisli si nešto u svojoj glavi i to se dogodi. Takva je bolest. Nepredvidljiva."

"Čula sam da si ti bio s njim tu večer."

"Što je ovo? Optuživanje? Da bio sam s njim, otac mi je."

"Ali ne slažete se."

"Pa što, mogu ga nekad posjetit. Je li to grijeh ili protiv zakona?"

"Pitam za tebe. Kako je to utjecalo na tebe?"

"Sjebano, eto kako. Plakao je ko mala beba, samo je srušio televizor, a oni su ga zavezali za krevet poput kriminalca."

"U stanu nije nađen alkohol."