Sljedeći dan se vratio ranije iz škole samo da pretraži Brankinu sobu. Imala je računalo koje skoro nije nikad koristila. Većinom je imala nos u knjizi, glupača. Upalio je računalo, provjerio dokumente od kojih su većinom bili sastavi i kratke pričice koje je pisala kad joj je bilo dosadno, zajedno s referatima i prezentacijama koje je radila. Nije imala nikakvu instaliranu igricu, niti skinuti film, niti slike osim onih koje je koristila za prezentaciju. Nije koristila nikakvu društvenu mrežu. Ušao joj je na mail kojeg je jedino imala. Nije ništa imala osim poruka od škole. Pogledao je adrese koje je spremila i vidio MUP-ovu adresu. Odmah ju je izbrisao i umalo razbio laptop, ali to bi bio presumnjivo.

Otišao je na Internet i pregledao povijest istraživanja. Kako prijaviti nekoga policiji bez nečijega znanja? Proces prijave policiji? Kako prijaviti ubojstvo bez dokaza? Koji dokazi trebaju policiji? Zaštita svjedoka.

Ostalo je bilo u vezi sa školom, ali ovo nije mogao vjerovati. Mala ga je htjela prijaviti policiji, radila mu je iza leđa, možda ga je već i prijavila policiji. Što da sad radi? Da ovo nekome pokaže, završio bi iza rešetaka ili možda mrtav.

Zatvorio je laptop i pretražio knjige. Većinom su bili krimići, posuđeni iz knjižnice. Pregledao ih je i vidio podcrtane rečenice koje su imale veze s njegovim slučajem, prisluškivanje iza vrata, ponašanje sumnjičave osobe, kome se obratiti, a tu su bili i papiri s bilješkama.

Darko i Marela mrtvi, iz iste škole.

Toni ubio Darka, Bruno se druži s Tonijem i brani ga.

Nitko ne zna, mama je glupa, tata je uključen.

Policija treba dokaze.

Prijaviti policiji ili skupiti još dokaza.

Pokupio je sve knjige i bilješke te ih je pobacao u smeće, a u laptop je unio virus koji je imao spremljen u USB-u koji je prije znao slati ljudima koje nije volio. Sada se laptop nije mogao ni upaliti, a popravak će koštati toliko da još ne mogu platiti.

Izašao je dijelom zadovoljan, jer je znao koliko joj knjige i škola znači. Otišao je u sobu i radio na stranici nekoliko sati dok nije čuo vrisak iz sobe.

"Što se događa? O Bože pomozi djetetu." vikne majka.

Polako je otvorio vrata da vidi što se događa. Tad je Branka istrčala bijesna i crvena u licu. "Laptop mi je pokvaren i nema knjiga."

"Kako to?" pita majka i prekrsti se.

"Nema, sve je nestalo, a treba mi."

"Za školu? Ajme meni."

Pogledala je ravno u svog brata i došla do njega, možda korak udaljena. "Što si učinio?"

"Što mene briga za tvoje knjige i laptop?"

"Knjige su posuđene u knjižnici, a laptop se pokvario bez razloga."

"Bez razloga? Tko zna na kakve ti stranice ideš. Koliko si glupa, nije ni čudo da si ga pokvarila."

"Nisam ja glupa, imam sve petice."

"Jer ti je cijeli dan nos u knjizi, nemaš prijatelja niti znaš išta drugo radit. Žalosno je da netko u šestom razredu mora cijeli dan učit za dobre ocjene."

"Ti ništa ne učiš."

"I imam dalje trice i četvrtice, a dovoljno mi je da jednom pročitam iz knjige i sve je već u glavi. Usput imam prijatelje i curu. Ti si nitko i ništa i ostat ćeš nitko i ništa, mala ravna daska na koju muške oči nikad ne bi ni pale. Makar diplomirala, i dalje si nitko i ništa jadnice jadna."

TrafikaWhere stories live. Discover now