Trafika

10

Ni taj dan nije htio ići u školu. Kad je zvono zazvonilo, njegova majka je otvorila, a na vratima je pojavio istražitelj u odijelu, pokazujući svoju lisnicu. Žena se odmah uhvatila za srce. "Moj sin sigurno nema veze s ovim."

"I mi mislimo da nema, ali nadamo se da možemo izvuć nešto od njega."

"Ali on nije ništa kriv, on je dobro dijete."

"Znamo." reče istražitelj, polako gubeći strpljenje. "Ali iskaz je obvezan."

"Pusti ga unutra." reče Bruno jer mu je došlo da ju udari pred njima.

Žena spusti glavu i pusti ga unutra. Istražitelj sjedne nasuprot Brune koji je doručkovao. "Sigurno si jučer primio poziv na iskaz, a pošto si maloljetan i ne još osumnjičen, sve ćemo obavit ovdje."

Bolje nego što se nadao. Sigurno su već razgovarali s ravnateljem, tko zna što im je on rekao za njega, rekao bi da je silovatelj kad bi mogao.

Sreća što neće biti u nekom mračnom uredu sa stolom i dvije stolice dok bi ga istražitelj napadao, a netko promatrao kroz zrcalo. I djeca od deset godina znaju da je to zapravo staklo.

"Čuo sam da si se družio nekoliko tjedana s njim u početku. Jeste li bili prijatelji ili poznanici?"

"Moj prijatelj Toni se počeo družit s Nikom koji je bio njegov prijatelj dugo vremena, pa smo se znali družit, ali nismo bili prijatelji."

"Kasnije je došlo oko sukoba zbog neke djevojke. Što se točno dogodilo?"

"Hodam s njegovom bivšom, Dinom. Bio je jako ljut i maltretiro ju tako da ga je pred cijelom školom osramotila. Kasnije mu je netko skinuo gaće."

"Istina, to mu je bio zadnji dan u školi. Tko mu je to učinio? Ni vaš ravnatelj ne zna."

"Netko iz viših razreda. Nemam ni ja pojma. Nikad nikoga nije ni zanimalo."

"A zašto se to dogodilo?"

"Dina ga je osramotila pred cijelom školom zbog maltretiranja. Rekla je svima da ima sitan kurac."

Istražitelj je podigao obrve. Bruno je očito zaboravio kakav bi rječnik trebao koristiti pred čovjekom u formalnom odijelu, ali znao je da se treba pretvarati. Normalan je srednjoškolac koji nema pojma što se dogodilo.

"Kako su tvoji prijatelji reagirali?"

"Dosta je i njima bilo maltretiranja, pa su prešli na moju stranu. Svi smo ga zadnji put vidili kad se osramotio."

"Jesi li siguran da tvoji prijatelji mu ne bi ništa učinili?"

"Siguran sam. Dosadio im je, ali nikad mu ne bi nešto ovako učinili."

"A što je s tvojom curom? Možda je to maltretiranje doživjela na još gori način? Možda je bila riječ o nečemu ozbiljnijem."

"Ne, ona je bila uništena kad je čula što se dogodilo. Još sama sebe krivi zbog one gluposti."

"Koje gluposti."

"Kad ga je osramotila. To je najgore što mu je ikad učinila."

"Dobro, hvala ti Bruno. Jučer smo ispitali tvoja dva prijatelja i dali su nam slične odgovore. Pitat ćemo i tvoju curu. Nadam se da si dobro i da će sve ovo brzo proć. Ovakav slučaj još nisam vidio od devedesetih."

Istražitelj je ustao i žena ga je dopratila do vrata. Bruno se sam sebi načudio koliko je dobar lažov. Je li to naslijedio od starog. Ako jest, trebat će mu. Majka ga je očajno pogledala i izgledala je kao da će se svakog trena rasplakati.