Trafika

26

Ustao je u rano jutro i otišao u bolnicu, na intenzivnu njegu. Pitao je doktora može li Niku posjetiti i bilo mu je dopušteno ovaj put. Vjerojatno je Niko dao dopuštenje da ga prijatelji posjete. Kad mu je ušao u sobu, vidio ga je vjerojatno golog ispod plahte, na aparatima, ali oči su mu bile napola otvorene.

"Mora da je hitno kad si ovako rano." reče iscrpljenim tihim glasom. Nikad ga do sad nije čuo da ovako govori.

"Je li se nešto dogodilo?" pita. "Jesu te nešto pitali?"

"Bila je policija." reče.

Nije imao pojma da se može ispitati polusvijesnu žrtvu i to u bolnici. "Što si im reko?"

"Da me izazvao na ubojstvo iz nekog razloga. Da smo samo bili nas dvoje u šumi, ali mi baš ne vjeruju. Kažu da po položaju trave je bila barem jedna osoba još s nama i da je vjerojatno došlo do svađe."

To je bila istina. Dina je klečala na dnu, a Bruno se bacio na Tonija. Policajci su ipak bili pametniji nego što je mislio. Možda su čak našli četiri različite vlasi na mjestu zločina.

"To je sve?" pita. "Nema ništa drugo."

"Rekli su mi da su ostali vidjeli kako Toni vuče Dinu za ruku. Reko sam im da je opsjednut vašom vezom i misli već mjesecima da te Dina vara."

"I?"

"Da sam ga udaljio od vas da popričam s njim, da ga smirim, a on mi je uvalio pištolj u ruku reko da ću ga se riješit samo ako imam muda, da samo jedno od nas vraća u školu živo."

"I da si puco."

"Da, samoobrana, ali i dalje ne vjeruju."

"To je to?"

"Mene i Marelu je maltretiro u vezi ko i vas, a na kraju je puknuo kad je pomislio da me vara."

"I što?"

"Ubio je. Budi sretan što nisam tebe uvalio u ovo."

Sreća njegova što bio sposoban izmisliti ovu priču. Bruno ne bi imao pojma što bi se dogodilo da su njega uhvatili krvavih ruku.

"Znaš li ti nešto što ja ne znam, Bruno?" pita ga Niko.

Da, bilo je, ali nije bilo načina da mu ovo reče. Možda bi on imao hrabrosti reći nekome, kad ovaj ne može zbog nekog razloga izdati sestru koju mrzi, možda vjerojatno jer će i on nadrapati. Sagnuo se i šapnuo mu na uho: "Branka."

Niko je sad uspio još više otvoriti oči. Nije ni on sam znao što da reče. "Trebala bi ti zaštita." reče Bruno. "Ivan nije nimalo sretan."

"Pito sam, rekli su da mi ne treba."

"Treba ti stražar pred vratima."

"Za njih ne."

Policija nije očito shvaćala slučaj ozbiljno, kao da su se dva klinca potukla, a ne upucala. "Sretno ti s njima. S Ivanom imaš više sreće."

Otišao je kući samo da pokupi torbu i otiđe u školu. Tamo je Dina sjedila usamljena. Odmah je došao do nje.

"Kladim se da će nas tražit policija." reče.

"Niko je već složio priču."

Pogledala ga je zbunjeno. "Izgubio litre krvi, a složio priču."

"Važno je da i ti znaš. Policija će nam doć na vrata."

"Stvarno? Nisam imala pojma." odbrusi.

"Važno je, da nema svatko od nas drugačiju priču."

"Dobro, ispričaj mi tu priču."