Justin's POV
Osjetio sam da se naježila pod mojim dodirom.Ubrzo je počela da čvrsto zatvara oči,nakon čega je lijevu ruku stavila na glavu,kvrčeći prste.Približio sam joj se,te se odigao na koljena,te svoju drugu ruku stavio na njeno lice,polako makinjajući pramen kose koji joj je pao preko lica.Disala je glasno i teško,ali je stavila svoju ruku preko moje i stisla je.Zatvorio sam oči na trenutakkako bi mi se pogled razbistrio,jer nisam ništa vijdeo od suza.Pogladio sam je po glavi,na što je otvorila oči,i zagrlila me.Uzvratio sam joj,nakon čega su svi sobe tiho,skoro neprimjetno počeli da izlaze iz sobe.Odmakela se i pogledala me.
'Jezero..sjećam se jezera,velikog drveta.' -Rekla je,gledajući me duboko u oči,i držeći jednu ruku na ramenu,drugu na prsima.Tu je.Ona je tu,moja Arianna.Lagano sam se nasmijao.
'Arianna..' -Tiho sam rekao,te svojom rukom prešao cijelom dužinom njene desne ruke.Pratila je moje pokrete pogledom.
'Zar sam stv..stvarno smo..' -Zbunjeno je odmahnula glavom.
'Bili zajedno?' -Pitao sam.Samo je klimnula glavom,a ja sam dokučio slike koje su pale na pod između nas,i dao joj ih.Uzela je jednu na kojoj smo bili mi sa Jazzy.Tog dana se sjećam savršeno dobro,jer je to bio prvi put da sam sa njima dvjema zajedno igdje bio.Prešla je palcem preko slike,i nasmijala se.
'Ko je ovo?' -Pitala je.
'Moja sestra,Jazzy.' -Nasmijao sam se.
'Ovo je čudno..Sve je čudno,i totalno sam zbunjena.' -Rekla je.
'Vjerujem.I ja sam..ne znam ni kako opisati ovo što osjećam..Htio bi...' -Ušutio sam,jer nisam htio da završim retardiranu misao.Htio bi je poljubit,htio bi da razgovaramo kao u staro vrijeme,htio bih..Ah,puste želje.Ne sjeća me se,ne sjeća se nas,niti naših zajedničkih uspomena.
Ryan's POV
Dugo nisam Justina vidjeo onako slomljenog,a opet djelom veselog.Znao sam,znao sam da je ono Arianna.Koliko god je Justin bio sa njom i ja sam joj bio prijatelj,i jednostavno nisam se dao zafrkati.Mislim da je bila samo malo zgodnija nego ranije,ali ništa drugo se nije promjenilo.Sjedio sam sa Chazom na stepenicama koje su vodile na sprat,i svako malo pogled bacio nazad u dnevnu sobu,gdje su sjedili Justin i Arianna.Totalno sam se vratio u staro vrijeme.Justinu je užasno nedostajala,i znao sam da je nikada neće preboljeti,ali evo sada i ne mora.Samo mora da joj kaže da je još uvijek voli,i trebaju krenuti ispočetka.Stvarati nove uspomene i sjećanja.Oboje zaslužuju da budu sretni,a znam da zajedno hoće.Jer ako se ponovo počnu družiti i upoznavati,znam da će se Arianna bar djela morati sjetiti,to jeste,ponovo osjetiti neke stvari koje je ranije osjećala.
'Prestali su plakati..bar nešto.' -Chaz mi je rekao,prekidajući me u razmišljanju.
'Da,bar to..Nisu ovo zaslužili.Ne znam kako im je mogao to učiniti.' -Rekao sam,misleći na Arianninog tatu,Marka.
'Ja i dalje ne vejrujem,mada sam bio skoro potpuno siguran da jeste Arianna,a ne Amy ili kako su već rekli..' -Odgovorio je Chaz.
'Moraju da krenu ispočetka,ali mislim da će uspjeti.Voljeli su se,i vole...tj. bar Justin nju voli,koliko i prije.Svi znamo da mu niti jedna poslje nje nije značila ništa.' -Objasnio sam,okrećući glavu prema njima.Justin se lagano smješio dok joj je makinjao kosu sa lica.Njega desna ruka je bila na njegovom koljenu,i polako ju je skupljala i ispružala.Da,to mu je i ranije stalno radila.Vidite,ista je,sa samo malo manje sjećanja u glavi.
Pattie's POV
Nisam mogla vjerovati svemu što je Mark izgovorio.Pa uništio je svoju kćer i moga sina,lagao im tri godine.Ne mogu ga shvatiti.Dobro,bio je ljut na Justina,svako bi,jer ipak Arianna je loše prošla,očito,ali tako im lagati i ne mariti za njihove osjećaje..Nisam se tome od njega nadala.Mariu i Mayu ne krivim niti ću,jer sam sigurna da mu se nisu smjele suprodstaviti,jer znam ga skoro 5 godina,i znam kakav je,dobro to znam.Maya je izašla iz kuhinje te se pridružila Chazu i Ryanu koju su sjedili na stepenicama,te smo u sobi ostali Mark,Maria,Scooter,Kenny i ja.Vladala je tišina,i svako je gledao u drugom smjeru,ne želeći praviti eye kontakt ni sa kime.Tišinu je prekinulo naglo,i glasno smijanje Arianne i Justina.Dobro,sada sam i ja malo bolje kad znam da se njih dvoje smiju.Sigurna sam da će oni da riješe stvari i nastave tamo gdje su stali.Sigurna sam da Justin neće odustati,a da se ni ona neće suprodstaviti.Pa bili su na spoju nakon tako kratkog vremena,a da i nisu znali ovu istinu.Bilo koja Arianna,sa sjećanjem ili bez njega..bit će zaljubljena u Justina,kao i on u nju.Ustala sam sa stolice,te laganim korakom,ne želeći praviti buku,izašla iz kuhinje.Pogledala sam u Ryana,Chaza i Mayu koji su se polako smijali,gledajući u smjeru dnevne sobe.Baš kad sam krenula prema njima da hodam,iza sebe sam primjetila i Mariu.Obje smo im prišle zajedno,te im se priključile u..pa špijuniranju,recimo.Mada,znam da nismo zažalile.Justin i Arianna su bili zagrljeni,lagano se smiješući oboje,držeći slike u rukama.Pogledala sam u Mariu koja je i dalje plakala,zapravo,samo su joj se suze polako spuštale niz lice.
'Nemoj više..' -Rekla sam tiho,stavljajući joj ruku na nadlakticu.
'Sad su radosnice..Gle ih.' -Tiho je odgovorila.Klimnula sam glavom i nasmijala se.Znam da je ovo čudno,svima,njima dvoma pogotovo,ali isto tako znam da će da riješe sve stvari između sebe,i da će da nastave tamo gdje su stali,nikada se ne sjećajući ove tri užasne godine koje nikome dobro nisu donjele.
