Prošla su tri dana od incidenta u restoranu.Danas imam zakazan termin kod psihijatra.Trenutno sam doma,u sobi.Ne znam kako ću nekome da ispričam baš sve što me muči.Još ako me bude tjerao da se prisjećam svega,od prije,bit će užasno.Navukao sam majicu na sebe,te podigao lančić i stavio ga oko vrata.Još jednom sam se pogledao u ogledalo,nakon čega sam uzeo jaknu,i kačket i krenuo u dnevnu.Pošto su baka,djed,tata i djeca otišli nazad u Kanadu,mama je bila sama u kući.Čitala je neku knjigu,pa sam ostao tiho,i samo sjeo pored nje.Uskoro je spustila knjigu,okrećući je naopako,kako se nebi zatvorila,i pogledala je u mene.
'Nervozan si?' -Pitala je.
'Više preplašen.Ako se moradnem svega prisjećati,ako..Znaš,teško će biti.' -Odgovorio sam.
'Znam,dušo,ali moraš pokušati.Potruditi se,jer ne donosiš dobro sebi,ili drugima.Baka je otišla nervozna,tata zabrinut..Scooter me je zvao već 3 puta,da vidi jesi otišao.A i ja...nemam mira,već tjedan dana,otkako sam počela shvatiti da će godišnjica ubrzo,i da ćeš takav postati.' -Rekla je.
'Znam,i oprosti.Samo ne..nešto me ne pušta dalje,ne znam.Još ona noć u restoranu..' -Zustavio sam se,presjećajući se ponovo te djevojke iz restorana.
'Znam.Samo se potrudi.To je sve što želim.' -Mama je rekla,prije nego je ustala i zagrlila me.Uzvratio sam joj zagrljaj,a onda pogledao na sat.Bilo je tačno pola jedan.
'Moram ići sada..' -Rekao sam.
'Ajde,onda.' -Mama je rekla,odmakinjajući se malo.Poljubio sam ju u obraz i izašao.Sjeo sam u auto,ovaj put na vozačevo mjesto,jer sam idem.Vozio sam polako,pokušavajući dobiti na vremenu,iako ne znam zašto.Morat ću otići svakako.
...
'Uđite.' -Rekao je psihijatar,nakon što smo se rukovali pred ordinacijom.Udahnuo sam,te krenuo za njime unutra.Prostorija je bila velika,sa cijelim zidom koji su bili u prozorima,te dosta biljaka,tj. cvijeća.Sjeo sam na kauč koji se nalazio u sredini sobe.Doktor je sjeo naspram mene,u fotelju.
'Opustite se.' -Rekao je,uzimajući neki rokovnik sa stola.Pogledao sam u njega.Stvarno,dude?Stupid people,stupid people,everywhere.Udahnuo sam i legao na kauč.
'Hoćete mi početi pričati šta se desilo?' -Pitao je.
'Moram?' -Okrenuo sam glavu prema njemu i upitao.
'Ne vidim drugi način.' -Rekao je.
'Dobro.' -Odgovorio sam,nakon čega sam se počeo prisjećati tog dana.
Flashback
Nakon dugog nagovaranja,napokon sam uspio.Arianna i ja smo krenuli na zapušteni dio Bahamskih plaža,da skačemo sa stjene koju gledam već 4 dana,otkako smo došli.Brzo smo se popeli,jer je pristup bio ok.Stali smo na vrhu i pogledali dole.
'Strah me je,Justin..' -Arianna je rekla,vraćajući pogled na mene.
'Ajde,sve će biti dobro.Ne brini,tu sam.' -Odgovorio sam joj.
'A ne znam baš..'
'Gledaj,neću dopustiti da ti se ikada,išta desi.Vjeruj mi.' -Rekao sam,uzimajući njenu ruku u svoju.Klimnula je glavom,i stisla moju ruku.
'3..2..1,sad!' -Viknuo sam,pa smo oboje skočili.Baš tada,njena ruka je izkliznula iz moje.Sve što sam mogao da vidim bilo je njeno tijelo kako udara u jedan dio stjene,proizvođavajući glasni zvuk,nakog čega je usljedila tišina.Jebena tišina koja je zapravo bila glasnija od 1000 vriskova i jecanja.Padajući u vodu,instinktivno sam zatvorio oči i usta.Čim sam izronio,plivao sam okolo,proklinjajući sebe,i svoje lude ideje.Napokon sam je vidjeo i brzo otplivao do nje.Oko nas se počela stvarati sve veća i veća crvena mrlja u plavom prostranstvu.
End of Flashback.
'Ne,ne mogu!!' -Viknuo sam,držeći se za glavu.'Ne mogu..' -Nastavio sam.
'Smirite se,polako.Dobro,dosta za danas.' -Govorio je čovjek,sada malo i uznemiren.
'Ovo bi trebalo pomagati..samo se još gore osjećam.Ne mogu ja ovo..' -Govorio sam,ustajući sa kauča.'Ne mogu.' -Rekao sam još jednom,prije nego sam izašao iz ordinacije.Samo sam razmišljao o tome kako ću da dođem doma,zatvorim se u sobu i nikada više ne izađem,kada sam se zabio u nekoga.Tako jako smo se lupili,da smo oboje pali.Dižući se sa poda,pružio sam joj ruku.Shvatio sam da je bila djevojka,zbog kose,je li.
'Izvini,nisam gl..' -Počeo sam govoriti,ali kako je dizala glavu,kosa joj se makinjala sa vrata,gdje sam na lijevoj strani ponovo uočio tetovažu.
'Arianna..' -Tiho sam izustio.
'Oprosti..ja sam Amy.' -Rekla je,pružajući mi ruku.Amy..To je djevojka iz restorana,ali ona se zove Amy,i ne sjeća me se.Ona..ona nije Arianna.Ali kunem vam se,toliko sličnosti..I ovaj osjećaj koji dobijem kad je vidim..Odmahnuo sam glavom.
'Justin.' -Rekao sam,nakon čega sam spojio naše ruke.Osjetio sam krdo onih životinja u trbuhu,što sam samo sa Ariannom osjećao.Bio sam potpuno zbunjen.
'Jesi dobro?' -Pitala je,spuštajući svoju ruku.
'J..jesam.' -Odogvorio sam.'Izvini,još jednom.' -Rekao sam,nakon čega sam istrčao iz zgrade.Sada samo osjećam još veći nemir.Još više ću se pitati kako da Amy..tako je rekla,valjda,ima toliko sličnosti sa Ariannom.Te tetovaže,kosa,šarm,osmijeh..Nisam mogao otići doma ovakav.Ne želim ih sve još više uznemiriti.Okrenuo sam auto na prvom proširenju,i odvezao se pored jednog jezera gdje sam prvi put vidjeo Ariannu,prvi puta se iskreno zaljubio.Šetao sam tako,lijevom dolinom jezera,približavajući se velikom drvetu.Kada sam došao do njega,počeo sam ga obilaziti,tražeći mjesto gdje sam urezao njeno ime nekada davno.Jedva sam ga našao,jer nije bilo jedino.'Arianna 4.3.2010' .Prešao sam rukom preko toga,i lagano se nasmijao.Sjećam se svakog trenutka ovoga dana.
Flashback
'Dođi.' -Rekao sam,nakon čega sam je povukao ispod velikog drveta koje se nalazilo u blizini jezera.
'Šta radiš?' -Pitala je i nasmijala se.
'Vidjet ćeš.' -Rekao sam.Išli smo u krug oko drveta tražeći prazno mjesto.'Aha!' -Rekao sam veselo,nakon što sam našao malo praznog prostora.Ruku sam stavio u džep,i iz njega izvadio nožić.
'Šta..'
'Ššš.' -Prekinuo sam ju,nakon čega sam krenuo da urezujem njeno ime u drvo.Ubrzo sam završio.
'Tako..' -Rekao sam,još jednom rukom prelazeći po tome,skidajući ostatke tanke kore drveta.Samo se nasmijala onako kako samo ona zna i poljubila me.
End of flashback
Sjeo sam ispod drveta,i zatvorio oči.Tada su počela da naviru sjećanja.Ovoga puta ona sretna i vesela.Ovoga puta..nisam se rastužio.Naprotiv,osjećao sam se kao stari ja.Stari,veseli Justin.Osjećao sam ju tako blizu.Bliže nego ikada.
