Iako znam da neću uspjeti da pređem preko nje,preko nas,pokušat ću.Možda bi trebao da napokon maknem stvari koje me podsjećaju na nju.Sve te slike koje čuvam,sve te tupave plišane igračke,trebaju da budu pospremljene u neku kutiju,i zauzmu mjesto u ormaru.Da,to trebam uraditi.
'Pomoći ćeš mi?' -Obratio sam se Jadenu,bacajući pogled na njega.
'U čemu?' -Pitao je.
'Maknuti sve njene stvari..' -Rekao sam,ponovo spuštajući glavu.
'Ako ti to želiš,da.' -Jaden je odgovorio.Klimnuo sam glavom i ustao.Jaden me pratio.Ulazeći u moju sobu,uzeo sam veliku sivu kutiju,od novog kompleta zvučnika,te je spustio na krevet.Prvo sam uzeo onog plišanog medvjedića i spustio ga u nju,a zatim sam Jadenu rekao da mi pomogne skidati slike sa zida.Ostavio sam samo jednu,koja nije bila na udaru.Kada sam sve pospremio,kutiju sam zatvorio i zaljepio trakom,nakon čega sam ju odnjeo u ormar,i stavio je u lijevi kut.Osjećao sam se kao da izdajem uspomenu na nju,na nas,ali nisam vidjeo drugi način.Sve dok su svugdje oko mene stvari koje podsjećaju na nju,neće mi biti niti malo bolje.Legao sam na krevet,a Jaden je sjeo na stolicu pored prozora,na kojoj je mama jučer sijedila.
'Gle,znam koliko ti je sve ovo teško,ali trebaš se sabrati,čovječe.Pa cijeli život je pred tobom,ne možeš zauvijek ovako.Imaš ljude zbog kojih moraš nastaviti.Porodicu,prijatelje,fanove,Justin.Nemoj to zaboraviti.' -Jaden je rekao.
'Znam,J.Znam to sve i bez tebe,ali..ne možete razumjeti koliko mi je značila.Nikada nećete.Bila je prva djevojka koju sam voljeo,prva sa kojom sam imao onu pravu stvar,a ne naivnu dječiju ljubav.Znam da mi nije bilo ni punih 17,ali znao sam da ćemo dugi biti zajedno.Bar sam mislio,nadao se.Ne znaš koliko puta mi je došla slika nas,sa našim djetetom,u glavu,gledajući je sa Jazzy,Jaxonom,njenom sestrom..' -Rekao sam,nakon čega sam se podigao u sjedeći položaj.'I ovo me ubija.I stvarno želim da nastavim dalje,želim da pokušam naći nekoga koga ću možda ponovo zavoljeti,ali nemam snage.Znaš da svaka koja se desila poslje nje nije bila..nikada se sa njima nisam osjećao stvarno kao sa njom.Ni sa jednom nisam mogao da pričam o glupostima,da igram igrice na xboxu,da trčim po kiši u sitnim jutarnjim satima.Niti jedna nije mogla da me pogleda u oči i kaže mi kako se osjećam,kao što je ona mogla,kada ni sam nisam znao šta mi je.Pokušavao sam,znaš da jesam,ali ne ide,prijatelju.Ne ide.' -Završio sam,i slegao ramenima.Jaden me samo gledao par trenutaka,bez da je išta rekao.Primjetio sam da je nekoliko puta i udahnuo,otvorio usta,kako bi nešto rekao,ali je odustajao.Odustajao je,baš kao i svi,kada imam jedan od ovih svojih ispada,u kojem kažem sve kako jeste.Sve što osjećam.
'I vidiš koliko sam izdržao bez da pričam o njoj,bez da se sjetim svega.Ne mogu ja to.Nažalost,ne mogu.' -Dodao sam,i ponovo legao,stavljajući jastuk na glavu.
'Izvini,nisam trebao počinjati sa ovom temom,uopšte.Došao sam kako bi pitao da li ona večera sa mojima još stoji,ali očito ne..Ostavit ću te samog..' -Jaden je rekao,i ustao sa stolice.Možda bi trebao izaći sa njima na tu večeru,da skrenem misli.Čuo sam da je otvorio vrata.
'Kada i gdje?' -Pitao sam,sklanjajući jastuk sa glave.Jaden je okrenuo.
'The Palm,19:00.' -Odgovorio je.
'Vidimo se onda.' -Rekao sam,sa laganim smiješkom na licu.Jaden se nasmijao,klimnuo glavom i izašao.
...
'Idem ja sada,da me ne čekaju..' -Rekao sam,spuštajući sok na stol,i ustajući.
'Dobro.Ali znaš pravilo.' -Mama je rekla,davajući mi onaj 'UbitĆuTeAkoSeVratišMrtavPijanDoma' pogled.Klimnuo sam glavom.
'Vidimo se kasnije.' -Rekao sam,uzeo jaknu i krenuo van.Dustin me čekao u autu.Rekao sam mu gdje da vozi i sjeo na zadnje sjedište.Uskoro smo bili tamo.Par novinara je već čekalo,vjerovatno znajući da ću biti tu,ili zbog Smithovih.Stavio sam kačket na glavu te izašao van,doslovno trčeći.Nije mi se dalo odgovarati na njihova retardirana pitanja,ili još manje,slikati se stotinu puta.Kada sam ušao u restoran,otišao sam do onog čovjeka na ulazu.
