Justin's POV
Kad dođete do one tačke gdje mislite da nema više povratka,gdje za nadanje nema mjesta volja se izgubi za svime,pa tako i životom.Ja sam bio upravo na toj tački,gdje sam mislio da jutrom i novim danom neću imati snage za dići se iz kreveta.I onda,na tako užasan način saznaš da su se ljudi poigravali tvojim najjačim osjećajima,ali se ipak počneš ponovo nadati.Makneš se jedan korak u nazad od te tačke,i sve se čini za nijansu svijetlije.Arianna je tu,i upravo je rekla da je spremna kroz sve ponovo proći sa mnom.Samo nas dvoje,zajedno.Stavio sam joj ruku na lice,te joj se polako približio,spajajući naše usne.Riječima se ne može opisati osjećaj koji je prolazio mojim tijelom.Koliko mi je samo nedostajala.Svaka njena sitnica...Izgubili smo 3 godine života kojeg smo mogli zajedno da provodimo,sretni,i osjećam se loše zbog toga.Loše jer sam pustio da me tako izigraju,jer nisam shvatio.Ali sada ipak znam da je i dalje tu,i da je spremna život posvetiti tome da se prisjeti šta je bilo među nama,ili barem da sa mnom stvori neke nove uspomene i sjećanja.Niti najmanje nemam problema sa ići ispočetka.Korak po korak,baš kao i prvi put.Pogledao sam je pravo u oči,i lagano se nasmijao.U ove tri godine nije se puno promjenila.Dobro,malo je..pa zgodnija,ali to je to.I dalje imaj onaj 'dječiji' smijeh,i ponašanje koje ne možeš da svrstaš u neko određeno.Nasmijala se,i okrenula glavu od mene,prema laptopu,na kojem se 'Never say Never' već bio očitao.
'Da pustim?' -Pitala je,ne skretajući pogled sa laptopa.Samo sam klimnuo glavom,pa ustao.
'Gdje ćeš?' -Pitala je,sada gledajući u mene.
'Idemo na krevet,ovdje je neudobno,i skučeno.' -Rekao sam,nakon čega sam uzeo laptop i krenuo prema krevetu.Ja sam već bio legao,i stavio laptop na jastuke,a ona je i dalje sjedila na stolici,ali okrenuta prema krevetu.
'Nešto nije u redu?' -Pitao sam.
'Am..pa..valjda je sve u redu.' -Odgovorila je.
'Zašto onda i dalje..sjediš tu?' -Upitao sam ju.
'Um..pa...ništa.' -Rekla je,nakon čega je ustala sa stolice,i sjela na kraj kreveta,daleko od mene.
'Neću te pojesti,znaš?' -Rekao sam,nakon čega sam se nasmijao.
'Znam da me nećeš pojesti,ali..' -Izdahnula je.
'Neću ti ništa,možeš doći bliže.Ionako odatle nećeš vidjeti film.' -
Šutila je još par trenutaka,a onda se primakela,ali ne potpuno.A dobro,bolje išta nego ništa.Uvod filma je taman počinjao.Nje nema puno u filmu iako smo tada bili zajedno,ali eto jednostavno,kako je redatelj rekao,bilo je važnijih stvari..Svo vrijeme je šustila i pomno pratila svaku scenu filma,ne dozvoljvajući da je bilo šta omete.Uvijek je bila takva kad je gledala filmove.Ništa,ali ništa joj nije moglo odvući pažnju sa njega.Nekada me to mnogo nerviralo,jer nije da sam svaki put zapravo htio gledati glupi film,if you know what I mean.To je bila jedna od nekoliko sitnica koja mi je smetala.Ona je to znala i ponekad me još više ignorisala,čisto da mi izvlači živce.Ali znate šta?Nisam imao niti najmanjih problema sa time.Znao sam da to radi čisto da me zafrkava,pa nikada nisam pravio veliki problem.Sačekao bi da se film završi,a onda ju makeo od svega,uživajući u to malo vremena koje smo provodili zajedno.Istina,stvari prije nesreće nisu išle najbolje,i zato smo i bili na odmoru,pokušavaju povratiti odnos kojeg smo imali,i onda..Pa znate šta se dalje desilo.Nekako mi je i drago što se ne sjeća tog dijela.Oboje smo rekli par stvari koje sigurno nismo mislili u to vrijeme,ali znam da je razlog bio samo to što smo bili previše udaljeni.Ja sam imao turneju,ona je imala školu i..Ne znam,kratko se sve bilo sjebalo.Nadam se da sada nećemo imati ponovo takvih problema,jer ne bi htio da se desi bilo šta slično onome.Believe turneja će morati da se nastavi i svjestan sam toga,ali ona će ići sa mnom.To jeste barem se nadam da hoće.Ne znam kolike su šanse da bi uopšte sada mogao toliko bez nje.Mislim,sad s obzirom da je ponovo tu,nakon toliko..Film se bližio kraju,ali njena usredotočenost nije bila ništa manja od one sa početka.Kada se napokon sve zacrnilo,i slova su počela da se kreću ispisućući imena svih koji su učestvovali u samom filmu,ili pravljenju istog,zatvorio sam laptop.Pogledala je u mene.
'Čovječe.' -Rekla je tiho,skoro pa nečujno.
'Šta je bilo?' -Pitao sam.
'Toliko stvari..kroz koje si prošao..kroz koje smo mi prošli,a ja se niti najmanje sitnice ne sjećam...' -Pričala je.
'Pa..rekao sam ti.To sada nije važno.Krenut ćemo ispočetka..Pričat ću ti šta se dešavalo,uradit ću sve da se ne osjećaš tako.' -Rekao sam uzimajući joj ruku u svoju.
'Znam,ali osjećaj nikada neće biti isti.' -Objasnila je,pa slegnula ramenima.'Dobro,nećemo sada o tome..Pustiš mi cd-e?' -Pitala je,dižući se sa krevetima.
'Am,možda mogu da ti ih puštam na YT?Zbog spotova,i toga..' -Rekao sam.
'A pa,ove novije neke sam i čula.Znaš,zbog Maye.' -Nasmijala se.'Zašto je ona meni lagala onda da..Jel ona uop..Zbunjujuće.' -Odmahnula je glavom.
'Pa,nas dvoje smo se dosta dobro slagali,i jeste bila fan od početka.' -Rekao sam,ponovo otvarajući laptop.
'Zašto je onda već ranije nisi followao?Mislim,poznavao si je..' -
'Da,ali tada nije imala twitter,a kasnije smo izgubili svaki kontakt,a od 40 miliona ljudi,mnogo ih se može zvati Maya,tako da nisam mogao da znam.' -Rekao sam,ulazeći na YT,i tražeći 'One Time'.Moja prva pjesma za koju je urađen spot.
'Ou,got it now.' -Nasmijala se.
'Izvoli sada..' -Rekao sam joj,nakon čega sam stisnuo 'play' na One Time.
