13.

27 2 0
                                    

Život je ponovo poprimao oblik kakav je imao ranije.Onako,savršeni oblik,u kojemu sam uvijek uživao.Prvo,sa njom a onda i sa ostatkom porodice i prijatelja.Ne znam zašto ni kako,ali njena 'smrt' je utjecala na sve nas,tj. moj odnos sa svima.Gubeći nju izgubio sam dio sebe koji je bio znate..zabavan i druželjubiv.Znam da vam se čini čudno,ali to je zato što možda nikada niste iskreno voljeli.Zapravo,ne iskreno,nego onako kako sam ja nju volio.Šta volio?Pa još je volim,i uvijek ću.

Kako je samo savršena.Kosa joj je tako ravna i nježna,i savršeno pada preko lica.

Arianna's POV

Justin je buljio u mene,dok mu je ruka još uvijek bila na mome licu i postajalo je mnogo neugodno.Stavila sam ruku na njegovu i polako je svukla.Trznuo se te odmahnuo glavom.

'Oprosti.' –Rekao je,dok se polako odmakeo.

'Ništa,samo..' –Nasmijala sam se.

'Samo šta?' –Pitao je.

'Bilo mi je neugodno dok si tako buljio u mene.' –

'Zašto?Vjerujem da si navikla.Pa mislim..pogledaj se.' –Rekao je.Da li je ovo u dobrom ili lošem smislu?

'I da,nemoj misliti ništa loše samo..savršena si.' –Rekao je,nakon čega je glavu okrenuo u drugom smijeru,prekidajući eye kontakt.

'Ne,nisam.' –Odgovorila sam,spuštajući glavu.Maya mi je govorila kako sam prije bila dosta sigurna oko svoga izgleda,i nisam dala da me komentari nebitnih ljudi dodirnu ili nešto,ali poslje nesreće,izgubila sam pamćenje,ali i samopouzdanje.Jednostavno,ako malo duže gledam u bilo koji dio svoga tijela i zamrzim ga.Naći ću mu milion i jednu manu,u par minuta.Udebljala sam se također.Nisam puno,ali ipak jesam,i to mi stvara još samo jedan kompleks.Postala sam nesigurna i to je to.

'Hej..' –Čula sam Justinov glas nakon čega sam i osjetila njegovu ruku na mojoj nadlaktici.

'Pogledaj me.' –Dodao je.Digla sam glavu nakon čega su nam se pogledi susreli ponovo.

'Ovo nije Arianna koju sam poznavao.Ona nije bila nesigurna oko izgleda,ili bilo čega.Slušaj me,savršena si u svakom jebenom pogledu kojeg možeš da zamisliš.Dođi..' –Rekao je,nakon čega me povukao,i stali smo pred veliko ogledalo koje se nalazilo u blizini.

'Savršena kosa,crte lica,tijelo,ten,sve.' –Onda me okrenuo ,tako da sam gledala u njega,a ne u ogledalo.

'I najvažnije od svega..' –Spustio je ruku na lijevu stranu,malo iznad srca,te pogledao za svojom rukom.' Savršeno.' –Rekao je tiho.Slegla sam ramenima.

'Ne znam šta mi se desilo..' –Tiho sam odgovorila,nakon čega sam ga zagrlila.Uskoro sam osjetila njegove ruke kako se polako omotavaju oko mojih leđa.Puštajući par suza da isteku,glavu sam nagela na njegova prsa.

'Volim te.' –Rekao je,tiho.'I savršena si.Meni jesi.' –Dodao je,nakon čega je jednu ruku sa leđa pomjerio na glavu,privlačeći me još više.Ne znam jeste li ikada u životu proživjeli ono što se meni tada desilo,ali odjednom sam bila tako sigurna da sam vrijedna i dobra baš ovakva kakva jesam.Gledajući te njegove čokoladno-smeđe dok je pričao sve što jeste,dale su mi sigurnost.Možda je trajala kratko,ali se bar pojavila nakon toliko.

Ne znam koliko vremena je prošlo,dok smo tako stajali zagrljeni,ali znam kako je završilo.Neko je pokucao,nakon čega sam se polako odmakela korak u nazad.

'Da?' –Justin je rekao,malo glasnije.Vrata su se uskoro otvorila i tu je stajala Pattie.

'Prekidam nešto?' –Pitala je.Ja sam odmahnula glavom.

'E dobro..Justin,njen tata te čeka dole..Htio bi razgovarati..' –Rekla je.

'Nemamo ja i on o čemu razgovarati.' –Justin je rekao,sjedajući na krevet.

'Justin,molim te.Nemoj da radiš scene.Samo pričajte.Nisam rekla da moraš da mu oprostiš ili nešto.' –

'Ali..' –Počeo je,nakon čega mu je Pattie dala death stare pa je ustao i izašao iz sobe.Meni je bilo malo čudno,a i neugodno jer sam sad ostala sama sa ženom koju ni ne poznajem,ali dobro.

'Možemo i mi razgovarati?' –Pitala je.Samo sam klimnula glavom,nakon čega smo obje sjele na krevet.

'Znam da me se ne sjećaš,ali to mi nije važno.Znam da ćemo se vremenom opet upoznati i dobro složiti.' –Nasmijala se.Čini se fina.

'Nadam se..' –Rekla sam.

'Htjela sam ti samo reći da dadneš Justinu još jednu šansu.Vas dvoje ste bili savršeni zajedno.Stvoreni jedno za drugo.Nemaš pojma koliko je Justinu bilo teško.Na treću godišnjicu 'smrti' preležao je u sobi,ignorirajući sve,samo gledajući u slike koje su bile poljepljene po cijeloj sobi.Dan nakon nje također.Tek navečer je izašao sa Jadenom gdje..gdje je vidjeo djevojku za koju je bio siguran da si ti.Mislila sam da je sve totalno izgubljeno i da je lud,ali očito je bio u pravu.Kasnije te je vidjeo još jednom kod psihijatra.Nakon toga je otišao na vaše jezero.' –Rekla je.Jezero?Da li je moguće da je to jezero koje sam sanjala milion puta do sada?

'Je..jezero?' –Pitala sam.

'Da,jezero na koje ste stalo ranije išli.Provodili ste sate i sate tamo,sami vas dvoje.' –Odgovorila mi je.

'Sanjala sam neko jezero i dečka kojemu nikada nisam vidjela lice,mnogo puta.' –

'Pa možda...je to to.Sjećanje koje je ipak ostalo..Trebala bi da odeš sa njime tamo.' –Rekla je.

'Možda..A možda će samo gore da mi bude.Glavobolje koje dobijem svaki put kad se nečega sjetim,su katastrofalne.' –Objasnila sam.

'Kako hoćeš..Možeš ga pitati ako želiš.Sigurna sam da bi i on to htio.' –

'Vidjet ću..' –Rekla sam.Da li je to jezero koje sam sanjala,i da li je Justin taj dečko bez lica?

Love me like you do!Nơi câu chuyện tồn tại. Hãy khám phá bây giờ