Boys around me ☑️

1. "Koji novi klinci?"

"To je to Alex, još malo" bodrila me Jenn sa tribina.

"Daj Alex odustani, vidim da ne možeš više" Cole me pokušao obeshrabriti trčeći uz mene.

"Nikad" izbeljila sam mu se te potrčala još tih zadnjih 100 metara u sprint te završila utrku.

Još je tjedan dana do početka škole i početka sezone tako da imamo pripreme, ili kako to naš trener voli zvati 'vraćamo se u formu'.

Trenutno smo se utrkivali na stazi od 1 km. Iako je bilo ljeto i 'kakti' neki odmor bilo je i nas koji smo preko ljeta vježbali. Aj da se i to negdje isplati.

"2,50 Alex" rekao mi je trener prešavši bijelu liniju.

"3,01 Cole" obavjestio je i Cola kao i svakog drugog koji je završio utrku.

"Kolko?" Pitala me Jenn silazeći s tribina.

"2,50"

"Damnn, dosta si se poboljšala. Sjećam se prošle godine si imala....." prekinula sam ju stavljajući joj ruku na usta.

Približila sam joj se i rekla "Nemoraju svi znat kako sam prošle godine bila loša" klimnula je glavom i maknula sam ruku.

Mmmmm daaa.... Proše godine sam bila predzadnja kad smo ovo trčali na tjelesnom. Mislim ko još ocjenjuje svoje đake prvi sat i godini. Normalno da nisam imala tolko kondicije. Sjećam se da mi je vrijeme bilo...

"10 minuta" netko se zaderao iza mojih leđa na što sam brzo okrenula glavu. Cijeli tim se počeo smijat. Shit. Kako su saznali?

"Mmm 10 minuta što ?" Pitala sam praveći se glupa.

"Pa tvoj rezultat hahahaha od prošle hahahah godine haha, trebalo ti je 10 minuta za jedan majušni kilometar" i facu mi se smijao Hunter.

"Da Hunter. To je bio moj prošlogodišnji rezultat koji je sa 10 minuta skočio na zaokružimo 3 minute. Dok je tvoj" pogledala sam u trenerovu bilježnicu s rezultatima i počela se smijat " Bože pravi mi se javio, tvoj je sa 3 i pol minute povećao na 7 minuta. Malo smo se udebljali tjekom praznika?" Potapšala sam ga malo po trbuhu na što su ostali prasnuli u smijeh.

Smjeh se malo stišao pa sam nastavila " ili pak trčiš za dvoje."

Ovaj put smo se duplo jače smijali na što me Hunter pogledao nekim čudnim pogledom. "Ja ne trčim za dvoje al možda ćeš ti ubrzo" smijala sam se dok nisam procesirala što u uopće tome mislio reć.

"Molim?" Pitala sam kratko i jasno.

"Pa rekao sam d..."

"Znam ja vrlo dobro što si ti rekao, al kad ti kažem 'Molim' ne znači da te nisam čula, nego ti dajem šansu da promjeniš ono što si rekao."

Polako mu se približavajući završila sam par centimetara ispred njega.

"Kao prvo ne samo što si uvrijedio mene uvrijedio si i cijeli ženski rod. Što bi tvoja majka sad rekla? Kao drugo ja ti nisam nikakva sponzoruša da se tako ponašaš prema meni. Ja sam ti kapetanica. Kapetanica koju ćeš poštivati i prema kojoj ćeš se odnositi s pristojnošću." rekla sam mu mrtvo hladno i nastavila.

" Postoji vrijeme kad se zezamo, i ja prva mogu prihvatiti šalu na svoj račun, ali ovo nije bilo ni malo smješno. Nije ni čudo što nemaš curu." okrenula sam se u napustila igralište ostavljajući ih bez riječi.

U hodniku me dočekala Jenn i čim me vidla počela je skakati i mahati rukama.

"Jesi snimila?"

"Sve od tvoje pobjede do tvog izlaska"

"Ah i onda meni kažu da ne znam glumit" prebacila sam nepostojeći kosu preko ramena.

Joj zanima me kako bi reagirali oni novi klinci.

Koji novi klinci?

Ma znaš za one i kojima nam je trener pričao prošle godine.

Ahaaa oni iz onog kluba gdje im se trener propio.

Da da da ti dečki.

Oni o kojima nisi obavijestila Jenn.

E da ti. Ouu shit.

"Nego jesam ti rekla da dolaze novi učenici" rekla sam dok smo hodale hodnikom. Najednom je stala i okrenula se prema meni.

"Kolko dugo to znaš? Sad si mi rekla? Bože Alex, skoro cijeli ljeto smo zajedno i ti mi sad to govoriš?" Polako je povisivala ton.

"Pa zaboravila sam. Evo ove sekunde sam se sjetila njih i toga da ti nisam rekla." Napravila sam najiskreniji mogući osmjeh.

"Uostalom, i sama znaš da mi je pamćenje ko u zlatne ribice"

"Da, ti i taj tvoj mozak veličine zlatne ribice koja tako zaboravlja"

"Oke, neću započinjat da se prošlost ne ponovi.."

Flashback

Bilo je to jednog lijepog dana u kantini za ručkom kad sam joj iz zezancije rekla da ne zna kombinirati odjeću. Imala je rozu majicu i crveni suknju. Te dvije boje jednostavno ne idu zajedno.

"Alex ne znaš igrati nogomet"

"O ne nisi"

"O da jesam"

"Igram bolje od pola dečkiju iz naše škole i ti to znaš, a što se tiče tvog znanja, umm kojeg znanja?"

"Onog koje tebi treba da zaplešes jer ironično imaš dvije lijeve"

"Prava mi se javila. Ja bar mogu neke pokrete napravit da izgledaju lijepo što vidim da ti ne možeš sa svojom odjećom."

"To što ti ne voliš rozu boju ne znači da ju ja ne znam izkombinirati"

"To što ju nevolim nije mi bilo ni na kraju pameti, al hvala ti sad imam dvostruko više razloga protiv te kombinacije."

"Ummm koje pameti?"

End of flashback

Ummm daaa. Taj razgovor završio je s borbom hrane, obje smo bile prekrivena komadima špageta, pizze, salate i slično. Završile smo kod ravnatelja i naredna dva tjedna smo čistile kantinu nakon ručka.

"Da mogle bi stat. One žvakače ispod stola zgadile su mi se za cijeli život."

"Suosjećam" nasmijala smo se i ušle u našu sobu.

To nam je privremena soba dok se kat ne sredi. Onda ćemo na katu nas dvije imat svoju sobu, a dečki će bit po 4 u sobi te ćemo imat malu kuhinju sa onim otokom i barskim stolcima i do kuhinje će bit veliki dnevni s plazmom preko pola zida te playstationom i XBox-om.

"Odo se ja otuširat pa možemo do kluba" uzela sam ručnik i ušla u kupaonu.

"Da kojim slučajem nisi taknula onaj moj šampon od lavande. Kupila sam ti jedan od vanilije i kokosa je moj potrošiš"

Potvrdno sam klimnula iako me ne vidi i spustila njen šampon od lavande i uzela od vanilije i kokosa. Kako me samo zna.

☆Hej ljudi napokon nova sezona. Prvi nastavak je vani, likovi ostali isti, kad dođu novi stavit ću njihove slike do tad pusaaaa

Lysm☆