Okej. To je to. Adresa sastanka. Pogledala sam oko sebe i Jakea da nebi uočila nekog poznatog. Zadovoljna što nikoga nema, klimula sam te smo ušli u jedan od poznatih restorana.
Na samom ulazu je bio gospodin obućen u odijelo te je primao rezervacije.
"Dobra večer, kako vam mogu pomoći?" pitao nas je s osmijehom na licu.
"Dobra večer, imamo dogovoren sastanak ovdje, Maria Martinez" rekla sam spuštajući malo svoju haljinu.
"Ah da, evo ga," pokazao je prstom na popis "Gđica. Martinez plus pratnja. Ovuda molim." pokazao je da ga pratimo dok je na pult došla zamjena.
Proveo nas je kroz restoran i kroz mali hodnik. Jake mi se zaštitnički približio očito taknut ovim zastrašujućim mjestom. Par puta smo skrenuli te nas je napokon doveo pred crna vrata.
" Prođete kroz ova vrata i na kraju hola su vam velika dvostruka crvena vrata s dva zaštitara." rekao nam je i vratio se svome poslu.
"Idemo?" pružio mi je ruku.
Potvrdno sam klimnula i ispreplitala naše prste.
Otvorili smo vrata i kao što nam je rečeno na drugom kraju su bila velika crvena vrata sa zaštitarima, cijelima u crnom.
Hol je bio jako lijepo dekoriran. Miješa se moderni i tradicionalni namještaj sa velikim lusterom u sredini.
Kako smo prilazili vratima tako su ih stražari otvorili i nasmijali mi se. Ovo mi je malo sumnjivo.
Ušli smo u novu prostoriju sa dvoma vratima na svakoj strani, dok se ispred nas nalazio veliki stol sa pultom iza kojeg je virila nečija glava.
Lijeva vrata su bila malo ljepše uređena tako da pretpostavljam da je tamo šef, dok su desna obična i ona sigurno vode u ostale dijelove zgrade.
"Umm dobar dan, imamo danas dogovoren ovdje sastanak. Za nekih par minuta. Ovaj mi smo predstavnici pobjednika na turniru koji ste nedavno održali. Jake Black i Alexandra Millingcraft." rekao je Jake te se na moje ime glava trzula.
Polako se počela dizati dok cijelo lice nije bilo izloženo.
Pa to je....
" Louis? " začuđeno je pitao Jake," Što ti radiš ovdje? "
Louis ga nije ni primijetio nego su mu oči bile zalijepljene na mene. Nakon nekog vremena napokon je prozborio. "Znači vi ste pobjednici. Mogao sam si misliti. Kako nebi uz ovakvu kapetanica." nasmijao mi se te zaobišao ruke i pružio ih da me zagrli.
"Ej ej ej, što to radiš?" Jake je stso između nas i dalje zaštitnički nastrojen.
"Pa dajem svojoj učenici zagrljaj."
Zaobišao ga je i zagrlili smo se.
Da. Napokon smo se vratili na staro.
"Stvarno nisam očekivao da će baš vas poslat, stoga će ovo možda bit mali šok." nevino se nasmijao.
"Što ć..."
"MARIA?!?!" dubok i oštar glas me prekinuo, došavši s druge strane ukrašenih vrata.
Glas koji sam mislila da više neću ćuti.
Približili su nam se teški koraci i kvaka se pomaknula. Vrata su se počela otvarati dok jedna glava nije provirila van.
"Maria?" ovaj put je bilo malo tiše.
"Djede? DJEDEEEE?!?!" zaletila sam se u njega i zagrlila ga što sam jače mogla. Nisam ga vidjela 4 godine misleći da je mrtav.
YOU ARE READING
Boys around me ☑️
Teen Fiction《| #2 knjiga serijala FG♡|》 ZAVRŠENA! Alex Milingcraft Ostvarila je svoj san igravši igru koju voli i postavši kapetanicom svog tima. No sa novom školskom godinom dolazi i nova sezona, novi suigrači i novi problemi. Sve je započelo s vraćanjem j...
