Boys around me ☑️

35. "Faul"

"Znači ako sam ja dobro skužila, mi smo jučer upali na svadbu, gdje je bio onaj marutant kod kojeg je Alex završila, Will je izčupao znak iz zemlje i donio ga u naš dnevni, Jake je zaspao u liftu, Bruce se valjao po travi, Tristan i Kevin ne znaju kako su dobili crteže svog, da ne kažem čega, na licu, Jesse se vratio bez odjeće i Hunter ima ljubičastu kosu." Jenn je završila nabrajajući stvari kojih smo se sjetili.

Sjedili smo svi u dnevnom, oko malog stolića na kojem su bile pizze. U pidžamama sa dekama i pizzama u rukama. Svi smo se otrijeznili do sada jer je već večer i raspravljali smo o jučerašnjim, odnosno današnjim događajima.

"Zanimljivo" komentirao je Hunter namještajući si kosu i gledajući se u mobitel.

"Pričaj mi o tome" dodao je Tristan.
Ti crteži će se teško skinuti s lica. Neka se potrude. Sutra je utakmica.

"Nego... Koji je plan za sutra?" pitao je Ryan.

"Pa ide ekipa koja je vježbala u četvrtak, tj. prva postava. A što se mene tiče, ja planiram finale i to zasluženo putovanje." čulo se par slažem se i tako je od strane dečkiju.

"Predlažem da se danas odmorite jer sutra idemo do kraja" uzela sam svoju dekicu na Olafa i uputila se u svoju sobu.

....

"Iiiiiii gooolllllll" orilo se tribinama.

Jake je zabio gol u posljednjim minutama, još moramo ovo malo odigrati čisto da sat otkuca do kraja.

Zvonila je truba za kraj utakmice, označavajući nas pobjednicima i jednim od finalista ovog turnira.

Bila je tolika buka i galama da nisam čula Jakea kako me dozivao sve dok nije došao do mene.

"Sjajno si ti napravio." pohvalila sam ga i poljubila na brzinu. Samo se nasmijao i obgrlio me oko struka.

Krenuli smo prema ostalima koji su se veselili jednako kao i tribine. Međusobno smo si čestitali sa suprotnim igračima. Bilo je par mrkih pogleda u mome smjeru jer sam cura, ali navikla sam na takve površne osobe.

"Sad još samo trebamo vidjet koja će ekipa pobjedit iz sljedeće utakmice i onda finale." komentirao je trener kako smo s njime hodali prema drugoj utakmici koja je bila pri kraju. Kod njih je bilo izjednačeno, 2:2, dok je kod nas Jake zabio pobjednički gol za 2:1.

Nismo dočekali kraj da vidimo s kime igramo u finalu jer su nas pozvali na ručak.

Po dogovoru, je poslije ručka
sat vremena pauze i onda finale.

.....

"Okej momci, ovo je vaše vrijeme da zablistate. Nismo se ovoliko borili da bi na samom kraju pali. Jesmo li? NE! Stoga očekujem da sada, na ovom terenu ostavite svoju dušu koliko ćete dobro igrati! Da se pokaže što je srčanost, ustrajnost i upornost. I da me kojim slučajem niste osramotili. Je li to jasno?"

"DA KAPETANCE!" rekli su jednoglasno. I ja mislim.

Dala sam im potvrdni pomak glavom i nasmijala se.

"Dobro tebi ide ovaj kapetanski posao" prokomentirao mi je Ryan s leđa.

"Pa ne biraš ti svaku budalu da bude kapetan umjesto tebe. Zar ne?" nasmijala sam se.

"Samo najbolje." potapšao me po ramenu i krenuo za ostalima prema terenu.

Nasmijala sam se sama sebi i uputila se prema svome timu.

U hodniku prije terena su se nalazila dva reda ljudi.

Jedni u bordo dresovima, a drugi u žuto zelenim dresovima. Odmah sam znala tko je to. Jedno što me odbijalo od tima u staroj školi su ti njihovi ružni dresovi. Ajde još da su to lijepo ukombinirane boje, ali neeee. Moraju bit prljavo žuti i svijetlo zeleni.