Dyl's pov.
"Alex, jesi dobro?" pitao ju je Ryan dok smo došli do nje. Samo si je sjela usred treninga i stavila ruke na glavu.
"Šta je ovo? Neko udruženje da me dovedete do ludila" počela se derati, "ovo je već sigurno 20 put da me netko danas pitao jesam li dobro. JESAM! Nadam se da ste shvatili."
Naglo se ustala i počela padati. Uhvatila se za mene, a Ryan ju je uhvatio oko struka da ne padne. Pogledala me u oči i prepao sam se.
Njene nekada smeđe oči, sada su crne. Samo sam je jedanput vidio a ovakvim očima i to je bio onaj put kad sam je uhvatio da se ilegalno bori. Tada su te oči bile pune ljutnje, stresa i žudnje za borbom da se oslobodi svega.
Sada sam samo vidio strah. Ni ona sama ne zna što se događa. Brinem se za nju, ne znam kako da joj pomognem.
Ustabilila se i potrčala prema svlačionicama.
"Jeste i vi to vidjeli?" pitao je Lukas pokazujući na svoje oči. Klimuli smo potvrdno.
"Šta je to bilo?" upitao me Ryan te sam samo slegnuo ramenima. Ne znam ni ja.
"Dečki di je Alex?" prekinuo nas je trener. Nisam mu odgovorio nego sam odmah krenuo prema njoj. Tko zna što joj se može dogoditi.
"Alex? Jesi tu?" pitao sam ulazeći u žensku svlačionicu. Čuo sam korake i otvaranje vrata.
Ispred mene je stala Alex sa mokrim licem i dalje crnim očima. Polako su joj se oči počele zatvarati. Srušit će se!
Potrčao sam prema njoj i uhvatio ju na vrijeme. Dobro da nije s glavom lupila o pod.
Maknuo sam joj kosu koja joj se zaljepila na lice i podigao ju ko mladenku.
"Alex? Alex!" skočio je trener kad ju je vidio u mojim rukama. "Što joj je bilo?" stavio joj je dlan na čelo da provjeri temperaturu.
"Onesvijestila se" rekao sam i pogledao prema svojim suigračima. Bili su zabrinuti za svoju kapetanicu ali i prijateljicu.
"Odnesi je u njenu sobu." pokazao je da ju dam Jakeu, " Hunter otiđi po medicinsku sestru, a ti Dyl, nađi onu njenu malu napornu prijateljicu da bude s njom." nasmijao sam se kako e opisao Jenn.
Potvrdno smo klimnuli i razišli se. Trener je nastavio trening jer danas imamo utakmicu.
Alex's pov.
Glava me više ne boli, ali i dalje pred sobom vidim samo mrak. Oči su mi zatvorene i nemogu ih otvoriti.
"Znate li možda što joj je?" pitao je meni poznati glas.
"Pa uglavnom se onesvijestila jer joj je pao krvni tlak. Do mozga nije došlo dovoljno kisika, pa se onesvijestila." odgovorio je novi ženski glas. Pretpostavljam neka starija gospođa.
" A jel znate od čega bi joj mogao tlak pasti?"
"Pa najčešće je od nedovoljno hrane, promjene temperature i vremena. Ali ne znam točno što je kod nje bio problem"
"Hvala vam"
Čula sam korake kako odzvanjaju i zatvaranje vrata.
"Jel otišla?" pitala sam i otvorila oči. Ispred mene je stajao Jake i držao moju ruku u svojima. Kad je primijetio da sam budna, automatski me pustio.
"Alex jes.." prekinula sam ga.
"Samo se usudi to pitat" zašutio je, " da dobro sam. Glava me više ne boli i ne manta mi se." pogledala sam kroz prozor i već je bio mrak.
"Shit! Utakmica!" počela sam se naglo ustajati iz kreveta no Jake me zaustavio.
"Stani! Stani, polako. Ne ideš ti nikamo."
"Ali danas igramo protiv crvenih, onih s bijelim prugicama" igram već godinu a i dalje ne znam kako se klubovi zovu. Ne znam ni kako se moj zove. Ups.
"Da i ti nećeš igrati kako god da okreneš." spustio me na krevet i pokrio. Pogledala sam na sat. Utakmica je već počela. Shit.
Stignem na poluvrijeme!
"Stignem na poluvrijeme!" ponovila sam svoje misli.
"Molim?" Jake me zbunjeno pogledao dok sam se zaputila u ormar " Kuda ćeš? Moraš mirovati."
Zatvorila sam vrata ormara i unutra se obukla za utakmicu. Dres je bio na meni i kosa svezana u rep. Približila sam se vratima i osluhnula. Tišina. Mogućnost je da je Jake otišao.
Ako je otišao mogu bez problema otići, ali ako nije morat ću trčati.
Dok sam se raspravljala sama sa sobom čula sam neki zvuk. Sigurno je u sobi. Plan B it is.
Od brojala sam u sebi 3....2....1....SAD! Na sad sam otvorila vrata i počela trčati prema vratima koja vode van. Na sekundu sam ugledala Jakea kako leži na mom krevetu i kad me skužio, trebalo mu je malo da krene za mnom.
"Alexxxx!!! Vrati see!!" odzvanjalo je kroz hodnike škole. Spustila sam se niz stepenice i već čujem ljude na tribinama. Prošla sam kroz hodnik i našla se na terenu tik do mjesta gdje je trener i oni na klupi.
"Treneru stigla sam" potapšala sam ga po ramenu na što se trznuo i naglo okrenuo.
"Šta ti radiš ovdje?!?! Trebaš se odmarati!" počeo se derati kako bi ga čula od publike.
"Osjećam se super!" skočila sam i napravila salto u zraku.
"Vidim vidim." pogledao je iza mene sa zbunjenim pogledom. Iza nas je bio Jake sav uspuhan.
"Odi se presvuci" rekao mu je i pokazao prema svlačionici.
Pogledala sam na tablu i pisalo je 3:1 za protivnike.
"Vidite" pokazala sam prema tabli" trebate me, i mene i Jakea koji se presvlači" ako želimo ostat nepobjedivi mora nas ubacit u igru.
"Dobro, ali poslije poluvremena" pokazao je na sat. Poluvrijeme je za 8 minuta. Klimnula sam potvrdno.
"Kreni sa zagrijavanjem i reci Jakeu da se isto počne zagrijavat.
Opet sam klimnula i krenula prema Jakeu. Ušla sam u mušku svlačionicu i našla njega kako sjedi na klupici s glavom u rukama.
"Što je bilo?" čučnula sam pokraj njega.
"Treba mi nešto da napunim baterije" ustao se i krenuo prema van.
"A što t.." prekinuo me okrenuvši se i spojivši naše usne. Osjetila sam svaku iskricu koju sam probala pokopati u posljednjih tjedan dana, ali on svako malo nešto napravi da ih vrati.
Odvojili smo se i nije mogao maknuti osmjeh s lica, a vjerujte mi nisam ni ja.
Izgleda da nije samo on trebao napuniti baterije.
★znam nastavak je kraći ali ipak su dva u jednom danu
Lysm★
YOU ARE READING
Boys around me ☑️
Teen Fiction《| #2 knjiga serijala FG♡|》 ZAVRŠENA! Alex Milingcraft Ostvarila je svoj san igravši igru koju voli i postavši kapetanicom svog tima. No sa novom školskom godinom dolazi i nova sezona, novi suigrači i novi problemi. Sve je započelo s vraćanjem j...
