Koncern 1: Ucijenjen 🔚

3. Velika greška

Marina je ustala već u deset, bila je vesela, euforična i odmorna. Tomislav, Tomislav, pjevalo joj je srce dok se prisjećala svakog detalja protekle noći i jutra kad joj je rekao da je zaljubljen u nju. Dolebdjela je u kuhinju i čvrsto zagrlila baku.

- Vidim da je bilo dobro, smijala se baka.

- Sretna sam, sretna sam, sretna sam..., prevušila je Marina.

- Hajde, sjedni i pričaj.

Marina joj je počela pričati o jazz baru, pa kako su otišli do njega i pili vino, kako su se zapričali... a na to se baka počela smijati. Marina je zbunjeno zastala.

- Dijete drago, ja jesam stara, ali još nisam luda. Ne želim detalje, samo mi reci jeste li pazili.

Marina ju je zbunjeno pogledala. – Ali bako, stvarno nije bilo ništa, mislim, nismo ... znaš, zamucala je i posramljeno spustila glavu.

- Ajde, ajde, nemaš se čega sramiti, zaljubljeni ste, dečko je na mjestu, cijenim to što nije navaljivao. Pozovi ga pa izađite i večeras, ali neka uđe u kuću, hoću ga upoznati.

Tomislav se opet bunovno javio na telefon, ali ovoga puta joj nije bilo neugodno.

- Hej, spavalice, veselo je cvrkutala u mob.

- Hej, malena, nježno je odgovorio.

- Ne ljutiš se što te budim?

- Ne, vrijeme mi je. Reci.

- Želiš li se i danas družiti sa mnom?

- Želim se svaki dan družiti s tobom.

- Super. Baka me pušta van, ali pod uvjetom da te upozna.

- Dobro, nasmijao se.

U osam navečer pozvonio je na vrata te lijepe otmjene kuće sa dva buketa cvijeća u ruci. Marina mu je nasmijana otvorila i bacila mu se u zagrljaj pa su mu buketi izletjeli iz ruku i pali na prag.

- Jooooj, oprosti, povikala je.

Istovremeno su se sagnuli po cvijeće i lupili se glavama.

- Jooooj, zajaukala je.

- Ova večer je dobro počela, smijao se Tomislav dok si je trljao čelo. – Jel boli?

- Ne jako, nasmijala se i Marina.

- Dobro, djeco, mislite li vi ući?, povikala je baka iz dnevnog boravka. Kad ga je Marina veselo uvela u sobu i kad su se upoznali, baka ga je brzinski odmjerila i razvukla usne u osmijeh.

- Dobro došao, mladiću. Vidim da mi unuka ima ukusa.

- Ja ga imam više, nasmiješio se Tomislav i zagrlio Marinu.

Zgodan mali. I otvoren. I zaljubljen, vidi se. Mogli bi imati predivnu djecu, maštala je baka.

- Dušo, dečko ti je prošao, a sad bježite, počinje mi film.

Kad je ulazila u njegov auto, zazvonio joj je mobitel. Pokazala je Tomislavu da bude tiho.

- Mama?

- Marina, stric je jučer umro. Sutra je sprovod. Sjedni ujutro na autobus i dođi, naredila joj je.

- Mama, a škola?

- Kakva škola, dođi stricu na sprovod i ostaješ tu s nama dok sve ne riješimo.

- Ali mama...

- Dosta! Autobus ide u sedam.

Prekinula je bez pozdrava, dok se Marina ostala tresti pored auta. Tomislav joj je prišao i zagrlio je, a ona se privila uz njega i počela plakati.