Koncern 1: Ucijenjen 🔚

Epilog

Tomislav je u zadnji tren uhvatio Veru koja se rušila i istodobno povikao: Mama! Lucija je istrčala iz kuhinje i odmah joj je sve bilo jasno.

- Nosi je ovamo i spusti tu na sofu. Dora, zovi hitnu, reci infarkt. Tomislave, pilule, prva ladica, Lucija je ispaljivala naredbe. Potom je čučnula pored Vere i stavila joj tabletu pod jezik. Lidija je otrčala po Marinu, a Tomislav je izjurio otvoriti vrata i pričekati hitnu pomoć. Stigli su začuđujuće brzo, preuzeli Veru i odjurili pod sirenom.

- Mama, idem za njima u bolnicu, javio se Tomislav s vrata. - Dora, pričekaj Maria i nježno mu objasni što se dogodilo. Javim se čim nešto doznam.

***

Marina mu se bacila u zagrljaj čim je utrčao u hodnik bolnice.

- Tvoja mama ju je spasila, promrmljala je u njegov vrat.

- Šta kažu, kako je?

- Još čekam. Za sada znam da je živa.

- Žilava je ona dama, ne boj se, mazio ju je utješno po leđima.

- Mario?

- Ne brini, Dora će ga dočekati i sve mu objasniti.

- Ne želim da dolazi ovamo, ne treba mu još šokova.

- Zna ona to.

Dva sata kasnije liječnik im je objasnio da je gospođa stabilna, da treba na novu operaciju, ali nije to ništa neočekivano, stentovi ionako ne traju zauvijek. - Sada idite kući, možete je sutra posjetiti, danas spava, završio je i odjurio dalje.

Zagrljeni su krenuli iz bolnice.

- Mama ti je fantastična, kako se samo brzo snašla, govorila je Marina dok su se vozili kući.

- Normalno, pa bila je medicinska sestra kad se udala za oca.

- Stvarno? Nisam imala pojma. Kako to da nije nastavila raditi?

- Nije joj dopustio. Bila je već trudna i htio je da ostane kod kuće. Trebala mu je domaćica koja će organizirati otmjene večere za njegove poslovne partnere, izgovorio je to s prezirom.

Nije znala što bi mu na to odgovorila, a da ga ne povrijedi daljnjim spominjanjem njegova oca, pa su do kuće jednostavno šutjeli. U dnevnom boravku ih je dočekalo uzbuđeno društvo.

- Dobro je, odmara, ugradit će joj novi stent, odmah ih je izvjestila Marina.

- Šta je to stent?, pitao je zabrinuti Mario.

- To će pomoći baki da joj srce bolje radi, odgovorila mu je Marina dok ga je grlila. - Bit će sve u redu, ne boj se, baka je jaka. Idi sad na spavanje, ujutro rano ustaješ.

***

- Dobar dan, jesam li dobio gospodina Tomislava Majera, navodnog šefa velikog koncerna koji radi kao dostavljač?, muški glas dopirao je iz mobitela.

- Dostavljač Majer ovdje, izvolite.

- Gospodine Majer, biste li se vi nekako dostavili do Beča? Ili nam barem dostavite malo vaše pameti, nastavljao je glas.

- Danijel, imaš ti sasvim dovoljno pameti i bez moje, nasmijao se Tomislav. - Kako ide?

- Sve je u redu. Znaš da nema poslova niti pregovora dok ne prođu blagdani.

- Znam. Daj svima kolektivni sljedeća dva tjedna, neka dođu na posao iza Nove godine.

- Bit će to dobar potez, pokazat ćemo da smo jaki.

Tomislav se uozbiljio: - Kakve su reakcije nakon Barbarinog intervjua?

- Svi sad naklapaju o zloupotrebi droga u visokom društvu...

- Ali nigdje nije rekla da je Inge koristila drogu.

- Nisu novinari glupi, a imaju i svoje izvore. Bitno je da ti više nisi gad, sad si heroj koji je tolike godine trpio bolesnu i neuravnoteženu narkomanku, spašavao veliki koncern i patio zbog ljubavi. Postao si romantični san svih žena, pored tebe mi ostali nećemo imati nikakve šanse, Danijel se cerekao.

- Žao mi je Barbare, ta žena je toliko izgubila, uzdahnuo je Tomislav kojem ništa od toga nije bilo zabavno.

- Slažem se, ali ne zaboravi da je Inge njena kćer, ona ju je odgajala.

- Ma znam, svjesna je i ona da je s njom griješila. Nisi mi rekao kako naš "dragi" Franz?

- Franz si traži posao, siroče, ironično se nasmijao Danijel. - Ali nakon što ga je Wagner propustio kroz svoje advokatske šape teško će se ikad više baviti novinarstvom.

- Ono što je on pisao i nije bilo novinarstvo, Tomislavu je odmah porastao tlak.

- A sad to znaju i svi ostali, smijao se Danijel.

- Nego, imam važan posao za tebe, nastavio je ozbiljno Tomislav. - Moraš doći u Zagreb.

- Šta nudiš?

- Zaruke.

- Hoćeš me zaručiti? Čuj, ovaj, stvarno te volim kao prijatelja, ali...

- Ne zajebavaj, Danijel. Znaš ti dobro koga ja hoću zaručiti.

- Jesi ju uopće pitao?

- Nisam još, čekam Novogodišnju noć. Htio sam je odvesti na neko romantično putovanje, ali sad to neće biti moguće, neće se maknuti od bake, tek je otpuštena iz bolnice.

- OK, stari, idem raspustiti firmu pa stižem.

- I da, bit ćeš u mojoj kući, ionako je prazna.

- Jel? A gdje si ti, sirotinjo?

Tomislav se samo nasmijao i pozdravio prijatelja. Tako, a sad prsten.

***

10, 9, 8, 7, 6, 5, 4, 3, 2, 1 iiiii... SRETNA NOVA GODINAAAA!, zaorilo se slatkom kućom na Pantovčaku. Svi su podigli čaše sa šampanjcem ili sokom i zagrlili prvu osobu do sebe. Tomislav je sočno poljubio Marinu i onda joj skliznuo iz zagrljaja. Stala je, zbunjena.

- Ljubavi, tu sam, do nje je dopro njegov promukao glas. Ugledala ga je kako kleči pred njom, a u ruci drži plišanu kutijicu s predivnim decentnim prstenom.

- Hoćeš li se udati za mene?, gledao je netremice u nju, dok su svi u prostoriji napeto gledali u njih.

Sretno je klimnula, onda je položila ruku na svoj trbuh, nasmiješila se, namignula mu i vragolasto rekla: - Već sam mislila da ću ti i drugo dijete roditi kao vanbračno.

***

I živjeli su sretno do kraja života!

(I usput se motali po nekim budućim pričama)

Ljudi, puno, puno, puno, puno... i tako puno do beskraja i natrag vam svima hvala što ste pratili ovu priču, glasali za nju i komentirali je. Meni osobno je posebna jer sam uspjela izbjeći trilerske zaplete koji me redovito opsjednu tako da ne jamčim kako ih u sljedećima neće biti. Kad će neka nova, ne znam, ipak sam u manje od tri mjeseca ispisala četiri priče (ukupno 150 tisuća riječi ili 733 tisuće znakova, kaže moj word) tako da u ovom trenutku imam osjećaj da neće skoro, no nikad ne znam što mi može već sutra pasti na pamet.

U svakom slučaju, čitamo se! Uživajte!

Završeno 11. 1. 2019.