Koncern 1: Ucijenjen 🔚

11. Razvedi se i ženi nju

- Mi nemamo jedno drugo, šta je tebi? Ti si oženjen! O-že-njen, gledala je ljutito u njega i pokušavala izvući svoje ruke iz njegovih. Ma šta si on umišlja?! Tamo žena, ovdje ljubavnica, kako zgodno.

- Objasnio sam ti kakav je to brak.

- To se mene ne tiče. Zanima me samo dogovor oko Maria.

Bože, što je tvrdoglava. - U redu, onda ćemo dijeliti starateljstvo...

- Ne, ne, ne! Neću ti braniti da viđaš sina, ali neće biti nikakvog dijeljenja starateljstva.

- Očito se nisi došla dogovarati, sad je on postajao ljut. - Zašto si uopće došla?

- I ja se pitam, bijesno je procijedila, istrgla svoje ruke iz njegovih i potrčala van.

- Marina!, vikao je za njom.

Uzalud. Nije se niti okrenula, ko furija je utrčala u svoju kuću i u prolazu doviknula baki: - Nisu svi tvoji savjeti najpametniji, znaš.

Nije pričekala odgovor, samo je otprašila u svoju sobu. Baka se zadovoljno nasmiješila. Bit će to dobro, ima tu još ljubavi, neka, neka, moraju se prvo malo posvađati, razmišljala je dok je odlazila u svoj dio kuće.

Marina se onako obučena bacila na krevet, i dalje je bila ljuta, ovoga puta zbog njega. Šta si on umišlja? Pojaviti se nakon deset godina i uvući im se u život, baš mu je zgodno što je na tacni dobio već velikog i pametnog sina, nije se on morao gnjaviti sa svim onim dječjim problemima.

Ali nije znao za njega, tiho joj se oglasila savjest.

Nisam ga ja otjerala, odgovorila joj je ljutita Marina.

Nije te htio ostaviti, opet se oglasila savjest.

Ali me je ostavio zbog novca, uzvratila joj je Marina.

Morao je, pokušala je savjest još jednom.

Začepi!!!, izderala se na svoju savjest i zaplakala.

U susjednoj kući začuo se tresak i lom stakla, a jedna čaša, jedan zid i jedna šaka platili su Tomislavov bijes.

***

Sutradan je Mario veselo utrčao u kuhinju.

- Tata me vodi k baki, viknuo je dok je sjedao za stol.

Marina se ukočila: - Baki?

- Da, znaš, njegovoj mami.

- Pričekaj ovdje, rekla mu je i izjurila.

- Kako se usuđuješ?, siktala je na njega čim joj je otvorio vrata.

- Molim?

- Mario kaže da ga vodiš baki. Kako se usuđuješ?

- Čekaj, čekaj, ti mene ozbiljno pitaš kako se usuđujem voditi svog sina svojoj mami da se upoznaju?

- Nismo se tako dogovorili, ne možeš ga voditi i upoznavati s kim ti padne na pamet.

- Marina, zaboravit ću ovo što si rekla, a sad te molim da se makneš od vrata, moram zaključati.

Nije se pomaknula niti milimetar.

- Tomislave, ponavljam, ne možeš voditi Maria kada i kamo ti padne na pamet.

Oči su mu se suzile.

- U čemu je problem?

- U tome da se nismo ništa o tome dogovorili.

- Koliko se sjećam, ti si sinoć izjurila, ja sam bio spreman za dogovor, počešao se po glavi.