Koncern 1: Ucijenjen 🔚

13. Odvjetnici i glavobolja

- Dođite, gotovo jeeee, čekamo vas, vikao je Mario s vrata. Bio je beskrajno ponosan na svog tatu koji zna sve o nogometu, vodi ga na utakmice, ima tako cool sestru, zna savršeno ispeći roštilj i uvijek je zabavan. Nestrpljivo je cupkao na vratima u iščekivanju da se mama i baka napokon pojave i krenu preko.

- Mamaaaa, bakaaaa, ajmoooo.

- Mario, ne viči, čule smo te i prvi put, Marina ga je prijekorno pogledala. Nije mogla prepoznati vlastitog sina. I prije je bio živahno i veselo dijete, ali sada je doslovce treperio u euforiji.

- A kad ste spore, a svi su već tamo i večera se hladi.

- Evo, evo, dušo, znaš da baka ne može brzo, Vera je pokušavala ublažiti napetost koja se osjećala između majke i sina. Bilo joj je jasno što im se događa: Mario je dolaskom oca dobio cijeli jedan novi svijet koji još nije do kraja razumio, a Marina je počela osjećati kao da gubi dijete kojemu je do sada bila jedini roditelj. Baka ju je diskretno povukla za ruku i šapnula joj: - Smiri se i ne pokazuj tu ljubomoru, nemaš razloga. Budi sretna.

Njena unuka je samo klimnula glavom, bila je i sama svjesna da je glupo to kako se osjeća. Duboko je udahnula, progutala i namjestila smiješak.

- Dušo, morale smo se malo urediti, ipak se upoznajemo s tvojom bakom i tetom. Ajmo, pružila mu je ruku, no on je samo istrčao iz kuće ispred njih i pojurio u susjedno dvorište. Čule su njegov povik: Stižuuuuu.

- Čuješ kako je sretan, da nisi slučajno to pokvarila, zaprijetila joj je baka.

Lucija i Dora su se zabuljile u ljepoticu koja je ušetala na terasu, vodeći pod rukom dostojanstvenu sijedu damu. Lucija se potom naoko ljutito okrenula svom sinu: - Tomo, koliko je godina imala Mariova mama kad si bio s njom?

- Osamnaest, zašto?

- A ova ljepotica nema više od dvadeset. Netko nekoga ovdje vara.

- Slažem se, uskočila je Dora. - Mario, a sad nam dovedi svoju pravu mamu, pogledala je nećaka i namignula mu. Mario je prihvatio zezanciju.

- Ova mi je draža, namignuo je i on njoj.

Marina je pocrvenjela od toliko komplimenata ovih dviju žena koje vidi prvi put u životu. Obje su odisale vedrinom. Lucija je bila lijepa elegantna žena kojoj nitko ne bi dao dovoljno godina za tako velikog sina, pa joj je Marina odlučila uzvratiti.

- Mislim da se i vi lažno predstavljate. Sigurno ste Tomislavova starija sestra, a ne mama.

- Hvala, dušo. Dođi da te zagrlim, Lucija je raširila ruke. - Hvala ti za ovog predivnog unuka, hvala ti, ne možeš niti zamisliti koliko si me usrećila, glas joj je zadrhtao dok je to govorila.

- Dobro, mama, sad ćeš se tu još raspekmeziti. Pusti me da upoznam svoju novu sestru, Dora se ubacila među njih. Vera i Tomislav sa strane su nasmiješeni promatrali ovaj susret, pogledali se i namignuli si.

- Bit će sve OK, vidiš koliko imaš saveznika, šapnula mu je Vera.

- Jeste li i vi među njima?

- Dragi moj, sjeti se, ja sam navijala za vas od samog početka. Tko te je prvi odobrio, ha?, pogledala ga je zabavljeno i podigla obrve.

Večerali su kao velika sretna obitelj koja je oduvijek zajedno. Žene su se savršeno uklopile i brbljale, Mario ih je zabavljao svojim pričama, a Tomislav je opčinjen atmosferom samo šutio i smješkao se. Ovako je trebalo biti, a ne... Brzo je odbacio razmišljanje o promašenih deset godina, znao je da će učiniti sve kako više niti jedan dan ne bi bio takav. Poslije večere, Vera je povela Luciju do njihove kuće s objašnjenjem da joj mora pokazati kuhinju, a u stvari je htjela s njom progovoriti koju riječ nasamo. Mario je počeo zijevati pa je krenuo za bakom, ovaj dan je bio toliko prepun uzbuđenja da ga je potpuno izmorio.