Koncern 1: Ucijenjen 🔚

8. Baka pava u tavi

- Bako, mogu pomoći?

- Sve je u redu, Mrkvice. Znaš da sada nemamo tako puno posla. Ti samo brini o bebi, posao prepusti meni.

- Ali bako...

- Znam, znam, nisam više mlada, ali nisam još za otpad. Uostalom, Lidija je sa mnom, odlično se snašla.

- Dobro, ali tu sam ako trebate pomoć. Mario ionako samo jede i spava.

- Što i tebi preporučam, odgovorila joj je baka i vratila se u kuhinju.

Posao s izradom kolača po narudžbi krenuo im je fantastično i već su ga dobro uhodale. Veru su još mnogi pamtili kao gazdaricu poznatog lanca slastičarni, znala je sve tajne tog zanata, a Marina je unijela tako potrebnu svježinu i nove ideje. Registrirale su tvrtku, napravile odličnu web stranicu i bacile se na posao još prošlog ljeta. Mrtvilo u Zagrebu zbog godišnjih odmora im je dobro došlo za uhodavanje, a božićna potražnja ih je vinula u sam vrh. Baka ju je na početku pokušala odgovoriti jer imaju dovoljno novca za miran život, ali Marina je bila odlučna da se sama pobrine za sebe i bebu, neće ni ta bakina ušteđevina trajati vječno. Faks je privremeno stavljen na čekanje.

Dio ušteđevine su potrošile na preuređenje prizemlja i opremanje profesionalne kuhinje. Zaposlile su Lidiju, mladu slastičarku koja je radila u jednom uglednom hotelu sve dok je jedne večeri glavni konobar nije umalo silovao u ostavi. Obranila se tako što ga je žestoko tresnula po glavi konzervom ananasa koju je uspjela dohvatiti s police. Lidija je dala momentalni otkaz, znala je da bi ga uzalud prijavila, pa menadžer hotela bio mu je neki rod i godinama je štitio tog besramnog tipa. Uostalom, ovaj joj je posao bio kreativniji, a okruženje fantastično.

Mario je bio zdrava i mirna beba pa je Marina imala dovoljno vremena da im pomogne u poslu. Nisu joj dale da radi u kuhinji, prečesto bi morala prekidati posao zbog dojenja, previjanja i uspavljivanja, ali je zato preuzela papirologiju i marketing.

Da, život u slatkoj kući na Pantovčaku nije mogao biti bolji. Dok im je Marina prenosila najnoviju narudžbu gospođe Emilije za jednu rođendansku tortu, oglasio se baby monitor pa je Marina otrčala u sobu.

- Probudili ste se, mladi gospodine, ha?, nježno mu je govorila dok ga je podizala iz krevetića. - Gladan, jel da? Evo, evo, sad će mama nahraniti, nastavila je tiho pričati dok je sjedala u fotelju i oslobađala dojku. Mario je lakomo potegnuo.

- Ohooo, stvarno si gladan!

Gledala je s obožavanjem u njegovo ličeko dok je on pohlepno vukao. On je mirno gledao u nju tim očima koje su je toliko podsjećale na NJEGA. Shvatila je da će joj sin uvijek biti najveća radost, ali i najveća muka jer će sličiti onome kojeg nikad više neće imati.

Zlato moje, to nam je sudbina, tužno je uzdahnula. Niti ja nemam oca, ali ćeš ti imati najbolju mamu na svijetu, tiho mu je obećala. Sigurno neće biti kao njezina majka koju je zadnji put vidjela prije nekoliko mjeseci. Srela ih je u bolnici kad je išla na pregled. Nikad neće zaboraviti pogled pun mržnje koji joj je mama uputila kad ju je ugledala s trbuhom i prazan pogled kojim ju je otac samo ošinuo. Za njih je sada definitivno bila kurva koja ih je osramotila i znala je da su je zauvijek izbrisali iz svog života. Bilo joj je žao što njezino dijete nikad neće upoznati baku i djeda, no bila je tu baka Vera, još uvijek zdrava i u dobroj formi.

***

- Dobro jutro, Max, srdačno je Tomislav pozdravio svog savjetnika i punca dok je ovaj ulazio u njegov ured.

- Jutro, Tomislave. Jesi u gužvi?

- Imam sastanak za pola sata. Do tad imam vremena.

Max se tromo spustio u fotelju. U ovih godinu dana je smršavio i dobio podočnjake, vidjelo se da iz dana u dan gubi energiju. Njegova bolest više nije bila tajna, a kad je to provaljeno, svima je postalo jasno zašto je Max toliko žurio s potragom za nasljednikom i s vjenčanjem.