Koncern 1: Ucijenjen 🔚

16. Sad nismo bogate

Dostojanstvena gospođa Haller nervozno je koračala salonom u vili u kojoj je provela najljepše godine svog života. Brak s Maxom bio je bajka. Iako je bio bogat i moćan čovjek, nikad se kod kuće nije ponašao kao šef, nije svoju suprugu tjerao da ide s njim na zamorne društvene događaje i, što je najvažnije, nije je varao kao mnogi drugi bogataši kojima su žene služile samo za formu. Kad je Max nakon duge i teške bolesti umro, Barbara je mjesecima bila potpuno letargična, a onda je zaključila da mora nastaviti živjeti upravo zbog njega, on joj nikada ne bi oprostio ovakvo ponašanje, ta cijelog ju je života štitio i usrećivao. Stoga se povukla u njihov ljetnikovac u Nici, gdje je vodila intenzivan društveni život sa starim prijateljima, koji su se također preselili iz hladne Austrije na toplu Azurnu obalu.

Nije željela ostati u vili jer više nije mogla gledati kako se njezina kćer pretvara u nesretnu i nervoznu ženu i kako postaje sve bahatija. Na Barbarine pokušaje da razgovara s njom i ukaže joj koliko griješi samo se nervozno otresala pa su s vremenom majka i kći prestale razgovarati. Bilo joj je na neki način žao tog njezinog zeta, vidjelo se da je dobar mladić zarobljen u ulozi koju nije želio i vidjela mu je u očima pritajenu sjetu. Bilo joj je jasno da on pati za nečim, možda za nekim, ali mu ona tu nije mogla pomoći. Čula je da se Inge ponaša sve gore, čula je za njezine brojne afere, nije joj bilo lako slušati takve priče o svojoj kćeri, ali nije mogla ništa učiniti. Bila je zadovoljna time što mali Tomislav dobro brine i čuva Maxovo nasljedstvo, štoviše pokazao se kao izuzetno sposoban biznismen i uvećao je kapital za nekoliko puta. Da koncernu ide dobro dokazivala je i velika suma novca koja joj je redovito stizala na račun.

A sada je njezina vlastita kćer sve to ugrozila.

- Mama, šta je tako hitno da si došla?, Inge je počela čim je ušla u salon.

Lijepo, pomislila je Barbara, niti „kako si, majko", niti „dobrodošla kući"... Pa dobro!

- Inge, jesi ti svjesna što si napravila?, uzvratila joj je Barbara ledenim tonom.

- Naravno da jesam, šta misliš da sam glupa?

- Ne znam više što da mislim, uzdahnula joj je majka.

- No krasno, sad me ni vlastita mama ne podržava. Zašto si dolazila?

- Došla sam da pokušam spasiti što se još da, Barbara je bila sve hladnija. - Ugrozila si biznis i našu egzistenciju ovim glupim pokušajem nekakve osvete svom mužu.

- Ma nemoj? Kako sam ja to ugrozila biznis i egzistenciju? Pa mi smo među najbogatijim ženama u Europi.

- Bile smo, Inge, bile smo. Više to nećemo biti.

- O čemu ti pričaš?

- Dobro, gdje ti živiš, s kim se družiš, što gledaš i što čitaš? Da si obratila samo malo više pažnje na stvari oko sebe, vidjela bi da se koncern urušava. Tomislav čini sve što može da održi posao, ali nakon tvog blebetanja cijelom svijetu kako je on pokvaren i nepouzdan...

- Znači, i ti si sad na njegovoj strani? Onda nemamo više o čemu razgovarati, ljutita Inge je krenula van iz salona.

- Stani!, Barbara je naredila tako strogim i ledenim glasom da je Inge zastala u pola koraka. - Sad ćeš ovdje sjesti, a ja ću ti reći što moraš učiniti da bi eventualno spasila što se još da.

- Ne pada mi na pamet.

- Dobro, onda se možeš početi pakirati i tražiti si stan, ovu vilu više nećeš moći održavati.

- Mama, pričaš gluposti. Tata je obavezao Tomislava da nam objema osigura luksuzan život.

- Ne, Max je obavezao onoga kome ostavlja koncern i tko ga vodi da nama dvjema isplaćuje određeni postotak od dobiti koja je do sada bila vrlo izdašna, svake godine sve veća. Međutim, ako nema dobiti, nema ni isplate.