Koncern 1: Ucijenjen 🔚

7. Marina i Mario

Maturirala je kao najbolja u školi, a na željeni faks upisala se bez problema. Život kod bake bio je kao u raju - bez stresova, gnjavaže, silnih ispitivanja kamo ide i kad se vraća. Prvi put u životu mogla je živjeti kao i većina ljudi njezine generacije, mogla je izlaziti, oblačiti se kao i sve druge cure, raditi sve što rade druge cure njene dobi. A nije radila ništa od toga.

Dane je provodila u sobi uz knjigu, muziku i internet, sjedila bi s bakom na terasi ili gledala s njom neki film. Svako malo bi zbog nečega zaplakala, bilo je dovoljno da pročita nešto tužno ili da je netko krivo pogleda, bila je toliko osjetljiva da je već i samoj sebi išla na živce. Uz to je smršavila i jela je samo kad bi ju baka uporno tjerala na to, iako se baka trudila da joj sprema ono što najviše voli. Jednog dana baki je dojadilo: - Marina, dođi da popričamo, strogo ju je pozvala.

Marina je znala da sad slijedi predavanje - baka nije bila cijepljena od toga, ali su njezina predavanja bila mudra i uvijek za dobrobit njene unuke.

- Do kada se misliš uništavati?, ispalila je baka kad su sjele na terasu.

- Ne uništavam se.

- Uništavaš se. Ne jedeš kako treba, ne izlaziš, nisi htjela niti na more, ne zoveš prijateljice. Do kad tako?

- Ne da mi se.

- Znam, ali ne možeš provoditi ljeto s nosom u knjizi.

- Bako, molim te, ne osjećam se dobro.

- U redu, onda idemo doktoru.

- Ma ne, ne trebam doktoru.

- Marina, ili idemo doktoru ili ćeš mi sada odmah dokazati da ti nije ništa, baka je stvarno bila odlučna. I ljuta.

A Marina se, kao i stotinu puta do sada, rasplakala. Baka je skupila oči i zagledala se u nju.

- Da nisi trudna?

- Molim?

- Kad si imala zadnju mjesečnicu?

Marina je zinula, pokušala se prisjetiti kad je to bilo i naglo problijedila.

- Bako..., zajecala je.

- Aha, idemo doktoru, klimnula je baka, uzela telefon i naručila je na pregled istog popodneva.

Nekoliko sati kasnije šokirano je slušala doktora kako je trudna oko dva i pol mjeseca, kako je za sada sve u redu, da samo mora paziti na prehranu, piti vitamine i čuvati se stresa. Baka joj je ohrabrujuće stisnula ruku, zahvalila doktoru i povela je van. Marina je hodala kao robot, potpuno nesvjesna bilo čega oko sebe.

Svratile su u apoteku po sve ono što je doktor preporučio, kod kuće si napravile svježi sok i sjele opet na terasu.

- A sad ćemo razgovarati, čvrstim je glasom započela baka. - Nema više cmizdrenja, vrijeme je da se počneš ponašati kao odrasla osoba. Što misliš napraviti?

- Ne znam, slegnula je ramenima. - Sve mi je ovo šok.

- Marina, trudnoća je logična posljedica izvjesnih radnji. Očito je da niste pazili. Kad ćeš mu javiti?

Stresla se i zgroženo pogledala baku: - Ne, ne, neću mu javiti.

- Zašto?!

- Prošli vikend se oženio, prošaptala je i spustila pogled.

- I ti misliš da zato nema pravo znati da će dobiti dijete?

- Jel ti mene čuješ?! Oženio se!!!, Marina je počela vikati.