DREAM

1. dio

Dok moja stopala lagano koracaju po mekanom pijesku, a  oci putuju tim predivnim plavim morem jos uvijek ne vjerujem gdje se nalazim. Morki miris je opijajuci i malo je reci da je ova setnja opustajuca nakon svih onih napornih, skolskih dana. Covjece, nekad je potrebno tako malo da sve opet izgleda savrseno.

“Da, konacno sam je našla!", uzviknem.

Nedaleko od mene,svoje dugo tijelo Marina je suncala na plazi.Sa osmijehom na licu, mahnula mi je rukom i pridigla se iz ležećeg položaja u sjedeći. Osjecala sam se tako uzbudjeno, kada su moje noge, svom brzinom, potrcale prema njoj.

"Da li je realno da smo tu? Samo ti i ja, bez staraca!!!???", sve je izlazilo tako magicno iz njenih usta.

"DA! Mnogo sam srecna! Imamo jos deset dana.Ovo ce biti najbolje ljetovanje ikada.Jos ne vjerujem da si me nagovorila na ovo", kazem.

Marina me je svojim vragolastim,zelenim ocima pogledala tad i znala sam da ce istog trenutka reci nesto nevaljalo. Ipak, 'nevaljalo' smo i stigli u Barcelonu!

Nesto takvo se od lude djevojka poput Marine moglo ocekivati. Ona je bila vrsta osobe koja je mene kao misterioznog tipa i stidljivicu, uvijek cinila mnogo opustenijom. Jednom rijecju, oduvijek sam je obozavala.

Kao i sto sam mislila Marina je zapocela razgovor: "Slusaj me,znam da smo jedva natjerali starce da nas puste da ljetujemo same,ali znas za one djevojke sa neta?! E pa, neprestalno me zovu da dodjem ovamo i sad kad sam tu, zelim to da iskoristim"

Brzo i ljutito od mene izvuce reakciju te joj odgovorim: "Marina, ako ces opet poceti o plesanju i o tvojim drugaricama-plesacicama sa neta koje zive ovdje,uopste necu da te slusam.  Hoces da tvoji saznaju da ovdje zelis da pleses sa nekim strankinjama,pa da ja jos nastradam!"

Marina:"Nikol,molim te!To je samo jedna noc i svi moji snovi.Samo jedna noc i vise od tebe necu nista traziti.Nema sanse da starci u Beogradu saznaju sta sam radila jedno vece u Barsi.Hajde, preklinjem tee! "

Njene obrve su se skupile,a velike oci gledale su me sa puno nade.Znam da o tome sanja cijeli zivot i da se mjesecima cuje sa Spankinjama preko skajpa,kao i da odlicno plese.Njene oci me i dalje skeniraju i govorim:"Dobro,dobro. Dopustam ti,ali samo sa znas da je to samo jedna noc i nista vise."

Sekund nakon izgovorenog, Marinine ruke obgrlile su moja ramena, a rijeci zahvalnosti izlazile su brzo iz njenih usta podjednako kao i iz mojih kad sam je pocela podsjecati da je to za samo jednu noc i da se ne raduje previse.

Trenutak srece brzo je prekinuo zvuk telefona,a Marina se odmah ushiceno javila i zapocela pricati na spanskom. Ja znam engleski, a ona i engleski i spanski, tako da nisam razumjela puno. Dobro, nisam nista.

Uglavnom, nije dugo razgovarala,nakon cega je prekinula vezu i rekla:"Kazale su mi cure da sutra uvece imamo nastup na jednom takmicenju i da ce sutra ujutro doci po mene u hotel da vjezbamo."

"Sta?Pa kako ces za jedan dan nauciti pokrete?", nervoza mi je prostrujala stomakom.

Zasmijala se kao luda i odgovorila: "Streberu,ne ucimo svi puno kao ti.Ne brini se,na skajpu su mi prije tri mjeseca objasnile sve."

Bez teksta su me ostavile njene rijeci. Imala sam osjecaj da me je udarila sakom u stomak i to vise puta.
"Cekaj malo,ti si isplanirala dolazak ovamo zbog plesa,a ne da nas dvije uzivamo!? I da..Ja nisam streber nego student za razliku od tebe!"

Govorila sam brzo i povrijedjeno.

Marina je stavila svoje ruke oko mojih ramena i tiho rekla: "Daj. Nemoj da se ljutis. Ovdje sam prvenstveno zbog tebe,a onda zbog svega drugog. Ti si odlican student i svoj san ostvarujes uceci, a ja,ja sam grozna, nisam upisala faks i to ne volim.. Ali zato, znam plesati!! Molim te,pomozi mi da na makar jednu noc uspijem u tome sto zelim. "

Utjesi me svojim rijecima, i kako joj ne bi kvarila dozivljaj, samo se nasmijesim i kazem :"DOBRO."

Opet je sve bilo savrseno,a Marina i ja, odlucile smo se osvjeziti sladoledom.Sladoled je prijao na toj vrucini,a nas dvije smo lagano setale plazom.

Marina kaže: "Ne mogu docekati sutra navece! Na tom takmicenju bice dosta poznatih ljudi,uff, nista me vise nece sprijeciti da odem tamo."

Od jednom iza nas se cula neka buka,kao da neko trci prema nama.Lagano smo se okrenule i dogodio se BUM.Marina je lezala na pijesku i jecala od bola,dok su joj ruke bile na desnoj nozi.Pored nje je stajao neki crni,visoki momak krupnog stasa koji joj je samo rekao "Izvini" i nastavio trcati.Brzo sam cucnula pored nje i pocela paniciti.

"Marina,jesi dobro?", uspaniceno i brzopleto uzviknem .Plakala je i govorila da mnogo boli, a oko nas se skupljalo sve vise i vise ljudi.Pocela sam psovati momka koji se fakticki zabio u nju i u momentu nisam ni primjetila koliko je vulgarnih rijeci izaslo iz mene.

Podigla sam Marinu,a u tome mi je pomogao neki ljubazni covjek sa kojim sam se odlicno razumjela jer je govorio na engleskom.

Objasnila sam mu da ne moze doktoru jer nema spanski zdravstvenu knjizicu,a on mi je odgovorio da je njegova zena doktorica i da podjemo njegovoj kuci kako bi pregledala Marininu nogu.

Odmah sam pristala i covjek nas je odvezao svojim kolima.Kad smo stigle,gospodinova ljupka zenica plave kose po imenu Fernanda,stavila je Marini neku kremu na nogu i zamotala je zavojem.Odahnula sam kad je rekla da je Marina samo uganula nogu,dok je ona napravila tuzan izraz lica.Zahvalila sam se divnom Spancu i njegovoj zeni sa ubjedjivanjem da trebaju uzeti novac zato sto su nam pomogli,ali oni su odbili i jos su nas odvezli do hotela.Cim smo usle u hotelsku sobu Marina je pocela da ocajava i place.

"Sranje.Sad je sve gotovo,kako da ovakva plesem?"Govorila je jecajuci dok sam je milovala po kosi.

"Nemoj tako,imamo 10 dana.Plesaces na nekom drugom takmicenju,nemoj plakati", rekla sam joj.

Vidno uznemirena proderala se: "Ne razumijes..GOTOVO Je! Te cure me nece cekati. Sutra ce moje prijateljstvo sa njima biti zavrseno. Recice da sam luzer zbog koje je propala grupa jer sam u zadnji dan otkazala nastup...Nema sanse da sa ovakovom nogom sutra plesem.Nece me vise htjeti,kladim se!"

Brisala sam suze sa njenog lica,a srce mi se stezalo jer nisam znala kako bih joj pomogla.Govorila sam joj one tipicne rijeci utjehe kao sto su:"Sve ce biti dobro i ne sikiraj se."

U dubini duse ni ja nisam vjerovala u to sto sam govorila.Nas odmor je tek poceo,a vec sve ide u losem smjeru.Smjestila sam Marinu u krevet i donijela joj omiljeni sok kako bi se osvjezila.Dok ga je pila,od jednom je povikala"ZNAMMMMM"

Imala je opet onu nevaljalu facu i znala sam da nesto takvo i slijedi.Sta god da mi kaže, pristacu,bjer nemam srca da je odbijem nakon svega sto joj se danas dogodilo.Progutala sam pljuvacku i sjela kraj nje. Ubrzo je pocela pricati.
"Imam ideju!Ako sutra ne odem na to takmicenje, cure me vise nece imati u planu..Ja za par mjeseci zelim da se preselim ovdje i da nastupam sa njima,a zbog ovoga sad, mozda necu imati priliku za to."

Stvarno nisam razumjela sta hoce kazati,pa sam joj to i rekla.

"Kako ne razumijes...TI CES OTICI NA TAKMICENJE SUTRA.", pojasnila mi je i ostavila me be daha.

(Prvi dio moje prve price! Nadam se da vam se svidja i ako je tako, ostavite iskren komentar i koji glas. Jako me interesuje sta mislite.)