DREAM

Pravim se ili mi se svidja?

Johannah ostavlja papire na sto I pocinje razgovor:”I kako je bilo?”

Tiho joj odgovaram:”Super!”

“Nesto si tuzna??”Rekla je.

“Ne,ne malo sam umorna.Treba ce mi vremena da se naviknem na novi zivot,zar ne gospodjo?”Pitam je to tako dvosmisleno,jer ako je nesto skrivila u vezi mene po ovim rijecima ce se pronaci.

“Naravno,duso!”Odgovara brzo I ljubazno,ocigledno da nije shvatila da sam je pokusala pecnuti kako bih dobila pitanje na nesto sto ne znam ni ja sta je.

“Louis ima masnicu na licu I kaze da se udario u teretani,jer to istina ili?”Radoznalo je prosaptala,ali sa mnogo brige.U tom momentu u meni se budi osjecaj griznje savjeti zato sto cu je slagati,ali moram.Obecala sam Zaynu,a trenutno je on osoba zbog koje bi slagala sve I jednog covjeka na svijetu.Ne znam zasto,ali tako je.

“Da,istina je.Rekao mi je jutros na dorucku.”Uvjerljivo rekla sam.

Lice joj je zablistalo I nasmijala se.

Johannah:”Drago mi je sto se nije potukao.Jel se fino ponasao na dorucku,ako nije nemoj se stiditi da mi kazes?”

“Ne,ne naprotiv..Fino smo pricali.Dosao je I njegov drug Niall..pa su me..”Stala sam jer nisam bas sigurna da joj trebam spomenuti bazen.Mozda bi trebala odustati,jer sam sigurna da se gospodji nece sviditi da umjesto plesanja vrijeme provodim sa drustvom njenog sina.

“Sta je bilo?”Upitala je,ali sam samo sutila.Od jednom cula sam glass a stepenica:”Ja cu ti reci.”Obe smo podigle glavu,a meni je zastao dah,jer sam vidila Louis u crnoj trenerci,a na sebi nije imao majicu.Tako je zgodan,ali opet spustam glavu jer ako nastavim gledati ima da rasirim usta pa da ispustim:”Ahh.”,a to onda nece biti dobro I jos ako izbecim oci(hahha ok ne znam sta mi je pa ovo pisem).

Johannah:”Da sine,sta je bilo?”

Louis:”Pozvali smo je na bazen prekosutra.Bice I cura,pa se moze druziti!”

Gledam u Johannah-u I njezino lice ne pokazuje nikakvo osjecanje,a iz njezinh usta izaslo je samo:”STA?”

Zabrinuto gledam u Louisa kojem je izraz lica potpuno ravnodusan,a zatim me Johannah sasjece pogledom I u trenutku samo sam zbunjeno rekla:”Ako zelite necu ici?”

“Ne,ne.IDES.Naravno da ides.Nema nikakvih problema!”Lice joj je u trenutku omeksalo I vidi se toliko ogromnog iznenadjenja,kao da joj je drago sto me je Louis pozvao toliko da bi skakala od srece.Pada mi kamen sa srca I gledajuci nju onako veselu,nisam mogla izdrzati,a da se ne nasmijem.Mene je zasmijala godpodja,a ja sam zasmijala Louisa.Lijepo je cuti ovo,osjecam se kao u toplom domu sa finim ljudima I jednostavno ne mogu pomisliti da bi me oni nekako mogli iskoristiti.

“Hvala vam gospodjo!”Sa posebnim drazom u srcu,rekla sam.

Sa puno ljubavi u ocima ljupka zena mi je odgovorila:”Hvala tebi.Ne poziva moj sin svakog u svoje drustvo.”

Pogled mi odlazi do stepenica na kojem je taj zgodni momak,sa puno tetovaza,kome je frizura uvijek savrseno uredjena I koji se poslije mog smijeha jednostavno mora nasmijati I govorim mu:”Hvala Louis!”

***Na satu otkucava 10h ujutro I nakon dorucka sa uspavanom Johannom I tihim Louisom nisam bas sigurna sta bi mogla raditi do plesne skole.Stvar o kojoj sam prethodne noci najvise razmisljala je bazen na kojem ce biti Zayn I jednostavno moram skloniti misli s toga,inace cu do sutra umrijeti od uzbudjenja.Zelim da radim nesto gdje necu puno razmisljati I tog momenta teretana mi je prva na pameti.

Malo cu se zagrijati do plesne skole,a I Johannah je rekla da pored nje I Louisa mogu trenirati I ja.Oblacim uske,crne helanke I bijelu majicu sa bretelama,dok kosu vezem u ne bas urednu pundju,ali volim kad mi je kosa opustena.Izlazim iz sobe I penjem se stepenicama,otvaram vrata teretane I vidim da nisam sama.Opet bez majice oznojeni Louis radi sklekove I po prvi put vidim da mu je kosa razbarusena.

Gledam u njegove ruke,a tetovaza srca I jelena mi privlaci najvise paznje,dok je ispod ptica I jos dosta malih crteza.Krenula sam do vjezbe za trcanje,a u tom trenutku pridigao se I peskirom obrisao lice,a zatim ga stavio na rame.Posmatram pokrete njegovog tijela,a zatim ga nesigurno pitam:”Jel mogu ja ovdje trenirati?Naravno,ako ti ne smetam?”

Moj glas uvijek pomalo drhti dok pricam sa Louisom I uvijek se bojim njega kao licnosti I ako u dubini duse znam da mi nikad ne bi naudio.

Njegove oci me zacudjeno gledaju,a obrve sum u malo odignute.Puhnuo je I napravio izraz lica kao da sam ga izvirala,a zatim mi se priblizava I provokativno pocinje razgovor:”A zasto me to pitas kad ti je Johannah I ovako I onako dozvolila da mozes.”

Spustam pogled I opet tiho govorim:”Pristojno je pitati,Louis!”

Jos jednom puhnu I osjecam njegov topli dah na svom licu.

Louis:”Uvijek si tako pristojna,zar ne?”

Polako me pocinje nervirati to sto mi postavlja toliko glupa pitanja I sto mi je tako blizu,jednostavno samo zelim da izadjem iz teretane jer ne zelim dozivljavati ovoliku neprijatnost..Samouvjereno I ljuto podizem glavu, zatim se ja njemu priblizavam I najzad odgovaram:”Nema veze,odustala sam od treninga.I da,sigurno je bolje biti pristojan nego tako drzak KAO TI!”Puhnula sm I ubrzanim korakom krecem prema vratima,medjutim Louis me stize I zaklanja prolaz.Njegova snazna ruka jako povlaci moju ,zbog njegove snage ne mogu se oduprijeti I za sekundu bila sam pripijena uz njegove grudi.

Tenzija je prevelika,a moj dah ubrzan,ne mogu da prihvatim ovo sto se dogodilo I taman kad sam se krenula izderati na njega,prekinuo me je mrskim pogledom I rekao:”Ne zelim biti blizak s tobom,nemoj se pokusavati truditi od mene napraviti dobrog momka kakvog bi moja mama htjela imati ili mozda pokusati biti prijatelj sa mnom!”

Njegov ostar glas u meni izaziva tugu,mrzim kad se dere na mene,ali opet ne izdrzavam I pitam ga:”A sto si me onda pozvao na bazen sa tvojim drustvom?”

“Ne znam.Bilo mi je dosadno!”Rekao je brzo.

 

Evo I novi nastavak,izvinite zbog gresaka.Imam obaveza pa ih nisam imala vremena ispravljati.Ovaj nastavak je trebao biti duzi I ova zadnja recenica nije kraj Nikolinog I Louisovog razgovora.Sljedeci dio je jako zanimljiv,obavezno da toga svi kliknite na zvjezdicu I komentarisite!Volim vass :* <3