DREAM

Da li si spremna,Nikol?

Louis P.O.V’s

“E bas je nasao u noc da dodje!”Zalio sam,a zatim cuo majcin vedri glas.

Johannah:”Ne zali se,dobro da te se I sjetio.Mog drugog sina vrijedi cekati I po noci!”

Ja:”Ma jel?Siguran sam da mene,sto sam ti pravi sin ne bi cekala po noci,ali svog ljubimca Zayna bi.”

Zezam se sa njom I nakon duzeg vremena vidim kasike I viljuske u njenim rukama.Naravno za Zaynov docek ona mora servirati sto,jer kao Molly,Laura I Rose to ne znaju tako savrseno kao ona.

Staje na sekund sa slaganjem salveta I pocinje mi sa sirokim kezom namigivati.

“Sta je?”Upitao sam.

“Jel ti nedostaje cura?”Tri puta je digla obrvu I zasmijala se.Duboko sam uzdahnuo I pogledao u stranu,sjetivsi se moje princeze.

“Ne mozes ni zamisliti koliko!”Rekao sam.

Dokoracala je do trosjeda I sijela pored mene mazeci me po kosi.Stuzio sam se I da mi je neko rekao da cu skoro zaplakati pred starom zbog one likuse iz Srbije rekao bi mu da je lud,ali sad mi se pokazivanje osjecaja cini toliko normalnim I mnogo,mnogo mi je lakse.

“I meni nedostaje!Zapravo bas,bas mi nedostaje.Nego reci mi mrgude moj,kako ti se to moja Nikol uvukla pod kozu?”Upitala me je sa radoznaloscu,dok je Molly slucajno… “kao slucajno” malo jace lupnula kasikom u tanjir.Znamo I zasto -.-.

Namjerno sam pogledao u nju I rekao:”U redu je Molly,sto je sredjen.Mozes ici u kuhinju!”Tuzno me je pogledala,a zatim izasla.Zao mi je sto je povrijedjujem,ali sta je ona mislila da ce slusati sta pricam sa majkom o svojoj djevojci I da,jos pritom znam da je zaljubljena u mene.

“Pa ako cemo iskreno od prvog dana mi se svidjala.Mogu reci da cim sam je video,osjetio sam nesto carobno.Minut sa njom ispunjavao je moje srce,bila je u nekim trenutcima tako borbena,jaka,a nekad tako krhka I dobra.Nekam me spusti na dno,a nekad vine u nebo..Raz…”Prekida me zvuk zvona na vratima I Mollyin dosadni glas:”Evo me!”

“Evo ga Louis,evo ga!”Uzviknula je Johannah I jos jednom me pomilovala po kosi.Ustajem sa kauca I vec se smijeskam mom sljedecem potezu,jedva cekam da ga vidim.Vrata su se otvorila,a iza njih je stajao Zayn.Srecemo se oci u oci nakon toliko vremena,bez rijeci posmatramo jedno drugo.Nervozan je,uplasen I ocekuje moju reakciju na njegov dolazak.Zlobno se mrstim I smoreno ga odmjeravam…Smijesan je koliko se izbezumio kao I stara.Ona mu prilazi I srecno ga grli…

“Lijepi moj,ljubavi moja!Pa kako si mi?Kako ti je tamo?Jesi svratio do svoji?Moras jesti!Smrsao si.Jel te vidila majka?”Obasipala ga je svojim pitanjima,dok ga je prstima stipkala po obrazima..Moja majka jednostavno obozava Zayna,voli ga kao mene jednom rijecju..Kako I ne bi?Zayn mi je prije dvije godine spasio zivot od najvece depresije,htio sam da se ubijem nakon svega sto sam dozivio poslije Eleanorinog nestanka,ali on je bio tu.Nije mi dao da cinim greske.Jednom me je zavezao za krevet kako ne bi pobjegao iz kuce I sav novac potrosio na pice.On je moj brat,a to sto je otisao I nije mi se javio,nije nista usporedno koliko mi je pomogao.

E pa brate,jos cu te malo izludjivati..TO MI JE POSAO.

Zayn veselo odgovara:”Kod roditelja cu cim vidim vas,imacu dva dana provesti sa njima..Zelim da ih iznenadim,ali sad sam malo do…”

Zastao je I pogledao u mene,a ja sam samo ironicno puhnuo.Vidim da je Johannah zbunjena zbog mog ponasanja I samara me ostrim pogledom,pokazujuci mi da pridjem I pozdravim se.Prevrcem ocima I iritantno klimam glavom uz rijeci:”OK,OK!”

Zayn gleda u pod,dok mu se priblizavam ljutito.

Osjeca se krivim..tacno znam sta mu je u mislima.Zao mu je sto me je ostavio,ali nije ni sumljao da cu biti ovako ljut.”Kao ljut!”Sad ga je strah,jer misli sa sam mozda opet krenuo losim putem..