DREAM

Strah

Njezine rijeci kao da su mi zaustavile svijet,oci su mi preplavljene suzama I saginjem glave pokusavam to sakriti.

“Ali…gospodja je rekla…”Promucala sam,a prekinula me je ona djevojka sa crvenom kosom svojim pistavim glasom:”Ooo pa ko je to slagao nasu Nikol..Vidi ti Johannah!Nisam znala da dovodi na prevaru cure u svoju kucu.Uff cudno,uglavnom pored nas koje se borimo za ulazak u grupu vec godinama ti nemas nikakve sanse.Sorry!”

Ne vjerujem sta sam upravo cula,srce mi se steze I ne shvatam zasto me gospodja Johannah laze..STA HOCE OD MENE?KO SU SVI OVI LJUDI?

Bas nista mi nije jasno I sad suze sve vise I vise same dolaze.

Perrie:”Jojj,jojj!Nemoj plakati…Ne znam sta Johannah hoce od tebe takve,ali ja da sam na tvom mjestu ne bi se zalila…Hmm ipak zivis u kuci sa onakvim macanom.”

Crvenokosa djevojka:”Bice tu svasta!”

“Pazite sta pricate…NIJE SVAKO KAO VI.NIJE SVAKO LAK!”Svojim samouvjerenim rijecima prekidam njihovo zlobnicko cerekanje I nastaje tisina.

***Dok se vozim u autu sa mrgodnim vozacem koji malo pa malo pogleda u moje uplakano lice,osjecam se kao da sam u filmu u kojem ne znam ni koja mi je uloga,niti ko su ostali likovi.One djevojke su mi u minuti srusile cijeli svijet,kao sto je to onda uradila Marina.Pocinje me biti strah,zivim u kuci sa nepoznatim ljudima..a gospodja me tretira kao I Louisa.Mozda cak imam vise povlastica.Ona mi je rekla da kad krene turneja njene grupe,da cu ja ucestvovati u njoj I da sad trebam naporno vjezbati…Medjutim,nije mi rekla da ne idem direktno u grupu,vec sam samo jedna od onih koji se bore za ulazak,nije rekla ni da je turneja pocela kao ni da….sve je zamrseno,mislim da sam izigrana I da me je gospodja iz potpuno drugih razloga dovela u svoj zivot.

Vjerovatno najzapetljanije misli u mom zivotu prekida vozac sa rijecima:”Stigli smo!”

Zahvaljujem mu se I izlazim iz auta,lagano koracajuci ka dvoristu vile.Od jednom iza sebe cujem poznat glas.

“Hejj”Culo se I na brzinu sam obrisala suze sa lica,a zatim se okrenula.Njegovo lice bilo je kao bozanstvo u ovom hororu.Na glavi je nosio crnu kapu koja mu odlicno pristaje,a pomalo uska,siva majica oslikava njegovo isklesano tijelo.

To je Zayn I bolju osobu u ovom trenutku nisam mogla viditi.

“Eee.”Uzvratila sam mu sa smijeskom na licu.

Prisao mi je I njegovo lice se od sretnog mijenja na zabrinuto:”Jesi dobro?”

Glas mu je presladak I u ovako teskom trenutku dodje mi da cvrsto zagrlim tog neznanca I dam u se povjerim,ali ne mogu…Srce mi se steze,ali ne mogu.Saginjem glavu ka asfaltu I govorim:”Ma jesam,malo sam umorna,a I treba mi vremena da se naviknem na ovu tesku klimu.”

Zayn:”Da ovdje je poprilicno vlazno.Nadam se da ces se navici!”

“Moram,ipak ovdje zivim od sad!”Rekla sam.

“Nego Louis je opet negdje izasao I ne javlja se na telefon,a rekao je da ce uciti kod kuce…nemam pojma gdje bi mogao biti,a nemam ga vremena treziti.”Kazao je.

Moj glas zabrinuto odgovara:”Boze..da rekao je I meni da ce uciti kod kuce.Da se nece opet potuci?”

Zayn:”To me I brine.Ja bi ga trazio,ali idem sa sestrom na veceru..pa.”

“Fino se provedite.”Rekla sam.Nastala je tisina par sekundi,a zatim mi je u glavi sinula ideja.

Ja:”Ako zelis,ja ti mogu javiti kad dodje kuci…da se ne brines,a ako vidim da je u losem stanju mogu te pozvati!”

Zayn:”Jesi sigurna?Da te necu opteretiti.Mislim moze doci kasno pa..”

“Ma neces,sigurna sam.”Samouvjereno rekla sam.

“Uredu onda..Dacu ti moj broj.”Nasmijeseno rekao je.

Dok vadim telefon I zapisujem brojeve koje izgovara,razmisljam o tome da cu sad imati priliku sa njim razgovarati I preko telefona I prosto na licu mi se iz cista mira pojavljuje kez.

“Jel stvarno sve OK,ako imas nekih problema slobodno mi reci?”Upitao je.

Odmahujem glavom I negiram na pitanje,ali ne bas toliko uvjerljivo I mislim da je siguran da lazem.

“Zapravo,danas sam saznala da….”Stala sam.

“Sta?”Brzo je rekao.

“Da me gospodja iz …ne,ne ne mogu o tome pricati…Moram ici!”

Brzo sam se okrenula,krecuci prema ulaznoj kapiji,ali Zaynovi dugacki prsti obavili su moju ruku I okrenula sam se.Svoju drugu ruku stavlja na moje rame,a oci nam se srecu.Osjecam da mi se stomak prevrce,jer sam mu tako blizu I ne zelim da se taj neugodni trenutak koji je zapravo nesto najljepse sto mi se moglo dogoditi prestane.Zbunjeno sutimo I ne znam zasto krecem podizati ruku kao da,kao da ga zelim pomilovati po obrazima,ali ne skupljam snagu I odustajem.Jeza obuzima citavo moje tijelo,ruke su mi se sledile…nekoliko metara od nas nalazi se Louis I koraca ka kapiji.U ruci su mu neke sveske I gleda u asfalt dok nam se priblizava.Na brzinu skidam Zaynovu toplu ruku sa mog ramena I stajem pored njega kao da se nista nije desilo,malo me cudno gleda I ne razumije o cemu se radi,a zatim sa laznim osmijehom kazem:”Haa evo ti Louisa.”

Zayn stavlja osmijeh na lice I vidim da je shvatio moju reakciju.Izgleda da Louis nije nista video,uff hvala Bogu.

Zayn:”Gdje si ti Louis?”

Louis:”Ucio sam.”

U sebi govorim:”Ma daa.” I gledam u Zayn koji mu takodje ne vjeruje.Svi cutio,a zatim Louis povika:”Sta je?Stvarno sam ucio,zar mi ne vjeruje te?”

Pravim izraz lica kao dam u vjerujem I govorim:”Ja vjerujem!”

Zayn:”Ma I ja,samo se zezam.”

Sve troje smo se zasmijali,a onda je Zayn rekao:”E ljudi,moram ici.Imam obaveza.Vidimo se Louis..hm cao Nikol!”

Louis:”Ma kud ces ti?”Hajde u kucu da se ispricamo.”

Zayn:”Rado bih,ali idem sa sestrom na veceru.”

Louis:”OK onda,Doniya se mora postovati.”

Zayn odlazi,a Louis I ja ulazimo u dvoriste.Iznenadjuje me sto se opet mrsti I ne ragovara nista.Dok cekamo da nam Molly ostvori vrata,odlucujem da necu biti napast I pitati ga je li dobro,tako da odlucujem sutiti.Stvarno mi je neprijatno,ako je Louis opet onaj sa pocetka,onaj ljuti,mrzovoljni I bezobrazni,jer mi se stvarno svidja onaj “drugaciji”.

Ulazimo u kucu I vidim Johannah-u koja sjedi u dnevnom boravku I cita nesto.Srocila je Louisa I mene I povikala:”Ooo Nikol,Louis stigli ste!”Uvijek je vedra I ljubazna I ne znam zasto,ali u opste nisam ljuta na nju I ako ne shvatam sta zeli od mene.Louis joj upucuje mrsko cao I odlazi na sprat,a ja joj prilazim I pozdravljamo se.Molly mi donosi sok I spusta na sto,a mene tisti to sto ne znam da li je trebam pitati sta se dogadja ili trebam presutiti to sto me laze,jer mi je ipak spasila zivot onda kad me je Marina ostavila bez icega.Odlucujem sutiti za sada,ali definitivno sama zelim saznati zbog cega sam ovdje.Zbog cega je dovela strankinju u kucu I zbog cega me tretira kao I svog sina?Sada ne zelim da joj kazem sve u lice,jer to definitivno nije zasluzila.

Izvinite zbog  gresaka,jako brzo sam pisala,ali ipak se nadam da vam se svidja nastavak.Sljedeci cu napisati u ponedeljak,jer sutra uzimam dan za odmor hahah :D

Puno vas volim I do ponedeljka svi kliknite na zvjezdicu I komentarisite <3