DREAM

Cudan susret

Sluskinja:"Dobrodosli gospodjo!"

Johannah:"Molim te Laura,odnesi moj kofer u sobu i raspremi stvari..i da ove kese odnesi u sobu mlade dame."

Laura:"Uredu.Udjite!"

Polako ulazim u kucu i vidim veliki dnevni boravak sa ogromnim,svetlucavim lusterom,dok je ispod njega mali stakleni stolic okruzen velikim sofama boje snijega.U tom trenutku spazih i bozansteno sredjenu kuhinju i jos dvije sluskinje u njoj.Ne vjerujem...tris luskinje u kuci sa dva clana porodice.Sta ces IMA SE,MOZE SE!

Johannah pozva svoje sluzavke na okup i rece:"E ovako...Ovo je Nikol,moja nova plesacica.Zivjece ovdje godinu dana i ici ce u plesnu skolu.Zelim da ima tretman kao Louis,znaci bez razlike!"

Moje lice se pocinje crveniti i u sebi se smjeskam zbog gospodjinih rijeci,ali ne mogu reci da mi je krivo sto cu imati toliko povlastica.

Sluskinje klimaju glavom,a Johannah se okrece prema meni i govori:"Ovo je Laura,moja glavna spremacica.Ona vodi higijenu kuce,tako da ako ti nesto zatreba obrati se njoj."Klimam glavom i gledam u vitku djevojku smedje kose koja mi se ugodno smjeska,a Johannah nastavlja predstavljanje:"Ovo je Molly,ona je kuvarica i ako ti se nesto jede slobodno reci njoj.Ekspert je za slatkise!"

"Drago mi je"Govorim bucmastoj curi,crvene kose.

"Ovo je Rose,ona je zaduzena za odlaske u kupovinu i ostale sitnice.Nadam se da ceti olaksati boravljenje.Slobodno malo prodji kucom,treba da se naviknes.

Laura:"Gospodjice,ovaj sprat je namjenjen za odmaranje i tu gospoda jede,a na drugom spratu je vasa soba i jos neke prostorije...tamo imate i kupatilo.Treci sprat su gostinjske sobe i sobe za gospodjinu djecu iz Mancestera,doj je cetvrti sprat teretana."

Johannah:"Kad smo kod teretane,tu treniramo sin i ja,ali mozes i ti.Sad ce te Laura odvesti u tvoju sobu i dobro se odmori,vec sutra ces u plesnu skolu.Detalje oko toga reci cu ti veceras na veceri."

Ja:"Hvala vam puno.Jedva cekam da krenu treninzi i da ispunim ocekivanja."

Johannah:"Samo polako,nema zurbe!"

Laura me odvodi do sobe i odlazi.Ostajem sama u toj divnoj prostoriji i svaljujem se na veliki,mekani krevet koji je od sada moj.

Ustajem se i zavirujem u smedji,drveni ormar u kojem je Laura vec slozila sve sto sam kupila.Pored ormara je radni sto na kojem je laptop o kojem smo Marina i ja godinama sanjale,ali Marine se sad stvarno ne zelim sjecati.Na zidovima su objesene slike nekih poznatih plesacica u elegantnim haljinama i vec sebe zamisljam u takvim kombinacijama.Otvaram latice regala koje se nalaze preko puta radnog stola i tu ima dosta papira,olovaka..prva pomisao mi je:"Super,mocu cu da pisem.",a u drugoj su cisti peskiri i ostale higijenske potrepstine.Uzimam peskir i izlazim iz sobe kako bi nasla kupatilo na spratu i osvjezila se tusiranjem.Tako hodajuci nalazim kupatilo,ali mi paznju privlaci otvorena soba pored njega u kojoj vidim bezbroj slika neke djevojke smedje,valovite kose i prva pomisao mi je da je to soba Johannine kcerke.Znatizelja mi neda mira i ulazim u sobu.

"Woow ta djevojka je predivna."Mislim se u sebi i uzimam uramljenu sliku u svoje ruke.Cura mi ne lici bas na Johannu,ali sta ima veze mozda je na Johanninog bivseg muza.

Tako gledajuci,osjecam necije prisutstvo u sobi i tijelo mi se naglo trza zbog necijeg razljucenog glasa.

"Ej ostavi to!KAKO SE USUDJUJES DA JE DIRAS?"Cula sam.Zima hvata moje tijelo i brzo kao munja okrecem se prema visokom momku,sa smedjom,cudnom kosom i modro plavim ocima koje me gledaju kao da ceme udaviti.Gutam pljuvacku i vracam sliku na regal,a zatim mucavim glasom progovaram:"Jo...j IZV..NI!Nisam nista radila..IZVINI,SAMO SAM.."

Prekida me i nastavlja:"Nemas pravo ulaziti u moju sobu,a narucito ne dirati moje stvari."

Glas mu je jako ljut,a sad pretpostavljam i ko je on.To je Louis,sin dospodje Johanne.

Louis:"STA RADIS OVDJE.KO SI TI?"

Dok to govori njegova ruke se podizu ka regalu i uzima uramljenu sliku one djevojke,ne mogu da ne primjetim cudne tetovaze na njegovim rukama i taj strasan stil oblacenja jos me vise zastrasuje.

Ja:"Tvoja majka me je ovdje dovela kako bih isla u plesnu skolu i nastupala na turnejama sa njenom grupom."

Govorim mu to sigurnim i umjerenim glasom,ali opet nisam dovoljno hrabra da ga pogledam u oci koje me gledaju sa netrpeljivoscu.

Louis:"PAA?Jel ti to daje pravo da ulazis u moju sobu i diras moje stvari?"

"Ne."Tiho mu odgovaram,saginjuci jos vise glavu ka podu.

"Nemoj to vise raditi,a sad IDI!"glas mu je malo umjereniji,ali bijes se jos primjeti.

Vraca sliku na regal i gleda je sa puno paznje kao da sam je razbila,a ne dotakla.

"Izvini,idem ja.Nece se vise ponoviti."Rekla sam i brzopleto izasla iz sobe.Ponovo gledam u kupatilo i odustajem od tusiranja.Dok se vracam do sobe,razmisljam o Louisu i njegovoj reakciji.Znam da sam ja ta koja je ucinila gresku,ali da nije on malo pretjerao sa deranjem?Ulazim u sobu i lijezem u krevet.Mnogo sam umorna od putovanja i jos mi je samo falio incident da cudnim punk momkom koji skuplja fotografije neke predivne cure.Znatizelja e ubija i ipak mislim da mu ona cura nije sestra."Ko je onda?"Pitam se.Mozda mu je djevojka....Uglavnom ako je uvijek ovakav,sa njim definitivno necu moci komunicirati.Iznenadjuje me njegov izgled i definitivno ne shvatam kako onako fina,pristojna zena moze imati onako cudnog sina.Iskreno,momak je lijep i zgodan,ali mi ne ide u glavu sta cemu onakva frizura i tetovaze.Misli o Louisu skrece mi pomisao sutrasnja skola plesa  i osjetim kako mi se tijelo uzbudjuje,ne mogu docekati da vidim kako ce sve to izgledati.Ustajem se iz kreveta i sjedam za radni sto,a ispred njega je veliki prozor sa kog se vidi dvoriste.U meni se bude sjecanja.Sjecanja na Marinu i sve ono sto sam zbog nje dozivila.Iz latice radnog stola vadim papir i olovku i otvoreno pocinjem pisati o njenim osobinama.O njenoj jakoj zelji za slavom,o tome da je uvijek sve htjela za sebe,o razmazenosti njene prirode i da me je stalno iskoristavala..Sve ovo znala sam i prije naseg sukoba,ali jednostavno volila sam je onakvu kakva je,jer mi je ipak ona bila jedina osoba koju sam imala u zivotu.Tu opisujem i njezine dobre strane kao sto su  te da nije imala predrasude o sirocetu iz doma to jest mene i da je svaki dan nagovarala svoje roditelje da njezinu najbolju drugaricu prime u svoju kucu.O tome kako je bila luckasta i simpaticna,ali je ocigledno da je njezinim srcem prevladala ona njezina sebicna,losija odnosno tamnija strana.Ne znam kakva je Louis osoba,ali kao da u tim plavim ocima vidim one njezine olave oci boje mora.Zapravo Louis i Marina jako lice,a posebno po deranju na mene haha.Zavrasavam opis Marine kao dvolicne i sad svijetle,pa tame osobe i zamisljeno gledam u predivnu bastu ogromnog dvorista.Oci mi uocavaju kako se otvaraju vrata kapije i u dvoriste ulazi neki momak.U meni se budi znatizelja i jos vise tijelom idem naprijed,ka prozoru.Izgleda kao Louisov drug i ne znam zasto ali njegov izgled mi se vise dopada.Lagano koraca ka ulaznim vratima momak sa crnom,koznom jakonom koja nije zakopcana,tako da visim vijelu majicu ispod.Hlace su mu poprilicno uske,pa mu noge izgledaju jako vitko.Kosa mu je podignuta i crna,a kontrast izraziti tamnoj boji pravi plavi pramen na siskama.Krece da podize glavu i misli:"Konacno cu mu viditi lice!",ali u tom trenutku neko kuca na vrata i prekida me.

Eto ga i 6 nastavak,nadam se da vam se svidja.Ako brzo zelite nastavak svi vote i mozda cas sutra napisem nastavak.....Recite mi svoje komentare i kako vam se svidja prica. <3