"Sta?Odakle ti pravo da ikog dovodis u moj zivot?Sto bi me ona trebala cuvati,jbt ja nju tre...Sta ja pricam?Uostalom,ako si imao probleme sa novcem mogao si se obratiti svom najboljem drugu,znas?Mozda je on neki dobar covjek pa bi ti pomogao!Sto se tice Nikol..dobro pogrijesio sam."Rekao je iskreno,cujem mu po glasu.
"Molim te sad idi po nju!Kopaj,rovi,trazi ali zelim da je nadjes I saznas sta joj je!"Uzurbano kazao sam mu I u sljedecem trenutku vise nisam cuo njegov dlas,prekinuo je vezu I nadam se da ide po Nikol
Louis P.O.V.
Zadihano udaram u jos jedan kamen na putu,stavljajuci svoje ruke na koljena I gledajuci u jos jednu ulicu u kojoj nema nje.Nastavljam trcati I nakon 6h trazenja ne osjecam ni umor,ni zedj..nista,sem straha.Uzasno se bojim da se sutra probudim I ne vidim njezino andjelsko lice,niti da cujem njezin njezni glas sa pomalo losim engleskim akcentom.
Obozavam njezin slatki osmijeh I taj nevjerovatan zvuk I mene uvijek oraspolozi,hmm moja mala sanjalica..
Nikada necu zaboraviti kad je rekla da bi volila istetovirati DREAM(SAN),naravno da joj nikad necu dati da to uradi,jer ne bi prezivio da zbog tih glupih igli osjeti bol.Mislim da cu zaplakati,a u glavi mi je samo ona noc u kojoj sam joj kukavicki okrenuo ledja.Pa ona je tu samo nesto malo dana,a toliko mi se uvukla pod kozu.Sjecam se I momenta kad sam je poljubio u celo na malom mosticu nedaleko od plesne skole.Imao sam osjecaj da sam cokolada I da cu se svaki tren istopiti,a mogu zamisliti kako je tek bilo njoj.Taj dan,hm bas lici ovom..Opet je tmurno,sprema se nevrijeme I misli...Pa da,kako sam glup.MALI MOSTIC DA,MALI MOSTIC.Kako se toga nisam sjetio,tamo je sto posto.Na licu mi se pojavi iskren,siroki osmijeh I moram priznati da se pune dvije godine nisam smijao onako prirodno,ali ona je dosla I sve promjenila.Trcim do pocetka ulice,jer sam tamo parkirao auto.Ulazim u njega I stiscem gas do daske,zaboli me uvo za zakon...ZELIM SAMO NJU! (Znam da nisam spominjala da Louis ima auto,ali ima.Mislim gdje ima bogatas bez auta hehehe nigdje veze.Ok moglo je proci I bez ovog glupog objasnjenja)
Johannah P.O.V.
Ne bas tako davno napravila sam nesto grozno,nesto zbog cega se I dan danas kajem I sto me svaki momenat ubija.Poznata plesacica,udata zena pristojnog muza,majka trogodisnjeg sina..hmm sve se cini tako savrseno.Pametna,obrazovana,ma sve kao iz bajke..Medjutim zivot nije bajka,niti savrseno postoji,pa tako I ja ikona savrsenstva nisam bila ni blizu toga.Ja na sebe gledam ovako..Zena koja nikad nije volila svoga muza,problematicna buntovnica koja je izrazito dobro sakrivala sve svoje musice,zena koja je znala da glumi u sve I jednoj zivotnoj situaciji kao I zena koja je godinama bila zaljubljena u svog najboljeg druga..POZNATOG STIVA WATSONA.
Oduvjek sam zeljela Stiva,ali on nikad mene.Koliko god sam bila lijepa,privlacna,pametna on me nikad nije zelio u tom smislu.Pravila sam se da sam mu drugarica I nikad mu nisam priznala sta osjecam.Pala sam u depresiju I postala opsjednuta njime,sakupljala sam sve I jednu njegovu fotografiju I clanak o njemu..Da, bila sam luda za poznatim drugom glumcem,koji je osvajao zenska srca I gusio se od novca.Poznata plesacica I poznati glumac,JA I ON.Uvijek sam mislila da bi smo bili savrsen par,prva klasa,bogatasi,,ali ipak,to je bila samo moja iluzija.Ni dan danas ne zalim zbog toga,da se ponovo rodim opet bi bila zaljubljena u njega.Jednog dana slomio mi je srce,unisto me je do kraja I posla sliku njega,njegove zene I dijeteta uz natpis:"Draga moja,najbolja drugarice,imam ti nesto otkriti I jednostavno ne mogu izdrzati,a da ti se pohvalim.Dobro znas da sa ni kim ne mogu pricati o ovome I mrzim to.JA sam trenutno Srbiji,jednoj dalekoj zemlji na Balkanu.Ranije sam dolazio ovamo,ali to nasi novinari nisu saznali.Zelio sam se udaljiti u neku nepoznatu zemlju I opustiti se od svakodnevnog cirkusa.Medjutim naisao sam na nju..MARIJU i jednostavno ocarala me je na prvi pogled.Jako je volim I od proslog puta kad sam bio ovdje ona je ZATRUDNILA.Da,mozda si iznenadjena,ali ovo na slici je nasa beba Nicole Lana Watson.Marija ovdje nema nikog I siromasna je,ali ipak je volim.Ja ne zelim da Mariju I Nicole stave na metu pisanja,a I ne zelim da neko sazna da ja,pozati Stiv Watson imam porodicu.To bi mi unistilo karijeru,a ja to ne zelim.Zelim jos novca,a kad dodje pravo vrijeme svima cu pokazati svoju porodicu.Nista ne govori mojima,poludi ce.Volim te puno I molim te cuvaj moju tajnu.Evo upravo sad Marija I ja demo u voznju Beogradom,a bebu ce nam pricuvati jedna teta!Vidimo se u Londonu!"
Bila sam slomljena nakon toga,plakala sam I jaukala,molila Boga da je to samo san,ali nije.Po kuci sam polomila sve stvari I iskrvarila sve ruke.Mog muza nista od mog ponasanja nije zanimalo,on je imao neki svoj zivot,a ja svoj.Nisam mogla prihvatiti da moj Stiv ima zenu I dijete..O Boze,sve je izgledalo kao ruzan san,ali ruzan san tek je tad zapocinjao.Samo nekoliko sati kasnije dozivila sam vjerovatno najveci sok ikad...Stiv I Marija su u toj voznji poginuli na glavnoj Beogradskoj ulici I u tom trenutku poginula sam I ja.Sve je buktalo o toj temi.Koje zena koja je poginula uz velikog Stiva Watsona?Svi su se pitali,a ja sam zavrsila na psihijatriji zbog ovog soka.Prosle su tri sedmice nakon nesrece,a jos niko nije saznao za malu Nicole.Niko nije znao da Stiv ima djevojku,a kamoli dijete.Roditelji mog voljenog su bili skrhani I jednog momenta zelila sam da napustim lijecenje I odem u Beograd da nadjem Nikol,da je dovedem baki I dedi I ispricam im sve,ali NISAM!
Od dana nesrece njezinih roditelja nikad nisam saznala gdje je mala beba zavrsila,ali nakon par godina sam je nasla.Bila je u malom,bijednom sirotistu.Imala sam priliku da je nadjem I spasim od takvog zivota,ali nisam.Nisam mogla gledati dijete voljenog I druge zene..To me je ubijalo,ali me je jos vise ubijalo to sto sam bila tako sebicna I sto nisam zeljela spasiti malo dijete od surovog zivota.Trebala sam je predate jedninoj familiji,tj,Stivovim roditeljima,ali nisam,bila sam previse ljubomorna na malo bice.Iako je nikad nisam vidila,preko mojih ljudi pratila sam cijeli njezin zivot,bas kanije sam cula da je u Nikolinom dzepicu kada je dosla mislim kada su je donijeli u sirotiste pisalo Nicole Maric W...dalje je nedostajalo papira,zbog toga su joj u sirotistvu dali prezime Maric,a Nicole prekrstili u Nikol.Njezin dolazak je ovdje isplaniran I nista nije onako kako se cini,pa cak ni Marina.Zelim toj curi obezbjediti sve ono sto n ikad nije imala,a sad..Sad bi je mozda mogla izgubiti.
(Evo nastavka :D Malo je duzi nego obicno,ali to je zato sto sutra necu pisati.Dolazi jedan jako opasan dio hahahah I moram ga dobro doraditi tako da sljedeci nastavak u petak.Vidicu jos da li mogu stici sutra,ali ne vjerujem.Za one koji ne vole citati onakve dijelove hmhmm,a cisto sumljam preporucujem da ne citaju.Obradovacu Likol shippere hahha I reci da je sljedeci nastavak samo o njima I njihovoj ljubavi hahahha.Volim vas svi VOTE+KOMENTAR)
YOU ARE READING
DREAM
FanfictionOdgonetnula je njega i zagonetnula sebe! /© copyright; all rights go to @ ugren_4world Cover made by @marija_kolarevic