LUKE POV
Ušao sam u razred i sjeo pokraj Joli, a ispred mene je sjedila Megi na svom starom mjestu gdje smo prije ja i ona sjedili. Moram priznati da mi malo fali. S njom sam imao o čemu razgovarati dok s Joli se samo ljubim jer nemamo o čemu razgovarat. Mislim da mi ona nije dobar odabir.
Ona nije toliko dobra koliko i Megi. Zašto sam prekinuo naše prijateljstvo? Koji mi je vrag bio kad sam se spetljao s Joli? Šta sam dopustio da se u mene zaljubi, a imao sam već Joli dok sam nju iskorištavao. Joli i ja smo već dva mjeseca skupa al' za nas nitko nije znao sve dok je ja nisam poljubio na Calumovom rođendanu pred svima kad je Megi otišla kući. Vidio sam i sam da je ona otišla kući s rođendana al' nisam htio ići s njom jer sam želio da otiđe.
Ne mogu više ovako. Moram vratiti naše prijateljstvo. Jednostavno mi ne izlazi iz glave ona. Fale mi njene nježne usne koje su bile toliko tople kad sam ih ljubio. Njene smeđe oči koje kad bi me pogledale izgubile bi se u njima.
''Hemmings!'' viknula je profesorica iz engleskog na što sam se ja trznuo.
''Molim?''
''Pokaži mi bilježnicu da vidim što si zapisao u nju.''
Naravno nisam ništa zapisao jer sam bio u svojim mislim i nisam uopće ništa slušao. Sad sam lijepo dobio jedan iz engleskog. Nikad nisam dobio jedan iz engleskog uvijek sam bio najbolji. Al' ova glupa zaljubljenost je sad sve pokvarila.
Kad je završila nastava izašao sam van iz škole i krenuo kući. Krenuo sam do Megi da idemo zajedno kući al' ona je otrčala do Ashtona kojeg je upoznala na rođendanu. Išao sam iza njih kući. Bila je sva vesela kao da nikad nisam ni postojao u njenom životu. Kao da joj nisam ništa značio.
Bili su blizu njezine kuće tada ju je on zagrlio i ona mu je uzvratila zagrljaj. Okrenula se nazad i ugledala mene kako stojim iza njih i gledam. Maknuo joj se onaj smiješak koji je imala prije par sekundi. Samo se okrenula naprijed i nastavila prema svojoj kući.
Kako sam jadan. Sam si sam uništio život.
Poslije sam otišao do Megi da joj sve oprostim. Došao sam do njezinih vrata i pozvonio.
''Šta ti radiš ovdje?'' upitala me Megi sva ljuta na mene.
''Htio sam ti se ispričat Megi, jako mi nedostaješ.''
''Na to trebao misliti ranije.'' Rekla je i samo zalupila vratima.
MEGI POV
''Tko je to?'' upitao me je ash
''A šta misliš tko je?''
''Luke?''
''Aham.'' Odgovorila sam mu hladno
''Što hoće on sada?''
''Želi se ispričati al' na to je trebao misliti ranije. Šta on misli da se može sa mnom tako igrat? Nisam mu ja neka lutka da tako postupa sa mnom.'' Rekla sam sva naživcirana.
''Smiri se Megi, nije znao što čini i šta je izgubio.''
Na to sam samo zakolutala očima i pošla u svoju sobu tada je i on došao za mnom u sobu sjeo pokraj mene i opet je bio tu da me utješi. Svaki puta kada je on tu ja moram plakat zbog Lukea. Dan uvijek počne dobro, a završi loše. Zašto uvijek tako? Zašto mi svaki puta Luke pokvari dan? Zašto mi to radi? Zašto jednostavno ne pusti me da živim svoj život bez njega? Kao da ne može živjeti bez mene.
''Nikog neću voljeti ko Lukea, fali mi.'' Rekla sam jecajući.
''Vjeruj mi hoćeš, tako sam i ja mislio kada sam izgubio curu koja je otišla drugom dečku, samo se igrala sa mnom i dopustila mi je da se zaljubi u nju. Volio sam je više od ičega na svijetu učinio sam sve da mi se vrati al' nisam uspjeo. Sad je ona samo za mene prošlost i ništa više.''
Sad sam shvatila da je i ash to doživio pa mi je bilo malo lakše.
''Žao mi je Ash, oprosti što me uvijek moraš tješit, a ja tebe ni ne pitam kako je tebi.'' Rekla sam mu brišući suze.
''Ma ona je za mene prošlost, a to što te tješim svaki prijatelj bi prijatelju dao utjehu.'' Rekao je s smiješkom što me je odma razveselilo.
''Hvala ti puno ash.'' Zagrlila sam ga i on je meni uzvratio zagrljaj.
Evo nastavka nadam se da vam se sviđa :)
komentirajte, votajte puno znači ♥♥
