Ljubav do nebesa

Poglavlje 13.- Ditching

 Hladan glas njegove majke ledio joj je krv u žilama više nego cijev pištolja koja joj je bila pritisnuta na potiljak. Teško je progutala kada joj se cijev zabila dublje u potiljak. Tada su se vrata zrakoplova zatvorila i okružila ih potpuna tišina.

„ A, vi ste mislili da možete samo tako išetati odavde" promrmljao je Andrei, „ velika pogreška. Ako vidiš da se miču, upucaj djevojku."

To se odnosilo na nju. Spustila je pogled oko sebe. Sranje. Što je uopće mogla. Stanju u kabini nije bilo alarmantno, mogli su to srediti, problem je bila žena koja ju je držala na nišanu. No, tada joj je za oko zapela dobro poznata knjiga: Brzi referentni priručnik, mala, ali dosta debela. Ispružila je desnu ruku, zgrabila knjigu i svom se snagom zavrtjela udarivši stariju ženu posred čela.

„ Kurvo mala!"

„ Vadi nas odavde!" Igor i Petra su upali i izvukli je iz kokpita.

Ovaj je puta mogla reagirati. Brže bolje je upalila sve potrebe sustave i pokrenula motore. Mlažnjak nije imao problema, odmah je stao rotirati po pisti. Duboko je udahnula i isključila okolne zvukove borbe. Sve što je vidjela bio je automobil koji je dolazio prema njoj na pisti.

Deset sekundi... pet sekundi... VI... rotiraj. Naglo je povukla stik prema sebi i podigla avion s piste u strmom usponu. Bio je to prerano i prenaglo dizanje koja ju je zalijepilo za sjedalo. S mukom se odvojila od sjedala i upalila autopilota koji je polako stabilizirao zrakoplov.

„ Trebali smo te ubiti onu večer u Milanu!"

„ Vaša pogreška!"

„ Nezahvalna derišta!"

A, onda su uslijedili zvukovi metaka. Naglo je ustala sa sjedala, no već idućeg je bila silom vraćena u njega kada je Petra uletjela. Usna joj je bila razderana, ruke su joj nekontrolirano drhtale, a krvarila je neposredno iznad desne obrve.

„ Vozi ovo sranje" naredila je, „ mi ćemo riješiti ono."

„ Kako?! Ne možete ih ubiti!"

„ Ne" potvrdila je Petra, „ nismo ubojice kao oni. Ali, možemo ih onesposobit..."

Prekinuo ju je glasan zvuk nekoliko alarma koji su se upalili. Osvrnula se oko sebe, a panika joj je navrla u tijelo kada je primijetila što se događa. Dekompresija. Autopilot nije još stigao stabilizirati zrakoplov iz naglog uzleta i bili su previsoko.

„ Što se..."

„ Petra!" zgrabila je masku za kisik do sebe i navukla je pa izletjela iz sjedala i posjela Petru na kopilotovo sjedalo. Osigurala joj je masku na licu pa se vratila u svoje sjedalo. Morala je spustiti zrakoplov na visinu na kojoj su mogli disati.

„ Ako umiremo u ovom zrakoplovu i vi idete s nama!"

„ Stavite masku! Nemojte biti ludi!"

No, žena je nije slušala. Opalila ju je drškom pištolja toliko snažno da joj je u glavi šumjelo, a svijest joj svako malo izmicala. Srušila se na kontrolnu ploču ispred sebe, a tijelo je više nije slušalo kada se pokušala uspraviti.

Nije morala vidjeti da bi znala da je stik bio povučen skroz naprijed kao i leptir za gas. Sila koja joj je pritiskala glavu bila je neizdrživa. No, nije mogla dopustiti da se strmoglave. Bila je to sigurna smrt. Sa zadnjim atomom snage koji joj je ostao u tijelu, povukla je stik ispod sebe i stala ga držati najčvršće što je mogla.

„ Pull up! Pull up! Pull up!..."

Zvuk upozorenja za blizinu tla, zvuk koji nikada nije željela čuti u svojoj avio karijeri, bio je zadnji zvuk koji joj je ispunio uši. Po drugi puta u manje od pet dana, izgubila je svijest.