Ljubav do nebesa

Epilog- Švicarska

 „ Što misliš o ovome?"

Riki i Inessa su podigle pogled svaka sa svog mobitela prema Francesci koja je izašla iz sobe odjevena u kratku pletenu bež haljinu i kožne smeđe čizme do koljena i kratko joj kimnule.

„ Kad se vraćaš?" upitala je Inessa.

„ Za tjedan dana" odgovorila je iz sobe, „ Fabriji su odlučili novu godinu provesti kod kuće. Ovo je samo kratko zimovanje u Švicarskoj."

„ Koje su ti još i platili" podsjetila je Riki.

„ Naravno da jesu" potvrdila je, „ Dimitrij im je već odobrio let. Nisam imala pravo glasa."

„ Oh, molim te! Svi znamo da si se mogla pobuniti da ti je smetalo."

„ Riki... Gotovo zvučiš uvrijeđeno što neću biti ovdje."

„ Nisam. Damjan i ja smo ovako i onako odlučili ukrasti jedan let za Španjolsku."

„ Ljubomorna si jer mi plaćaju godišnji" isplazila joj je jezik i vratila se pakiranju, „ a, ti, Monica Bellucci? Kamo ti ideš?"

„ Igor i ja ostajemo ovdje. Odlučili smo uživati u miru dok vas nema."

Nasmiješila se u svoj kovčeg i sa zadovoljnim ga uzdahom zatvorila. Čula je okretanje ključa u bravi, a trenutak kasnije i Inessin ruski pozdrav. Inessa je jedino Dimitrija pozdravljala tim pozdravom na ruskom. Podigla je kovčeg s kreveta i izašla iz sobe smjestivši ga pokraj vrata.

„ Spremna?"

„ Da. Spakirala sam sve" odgovorila je, „ uzela sam i jebeni skafander kako si tražio."

„ Odlično. Čovjek bi pomislio da si me čak i naučila slušati nakon tri mjeseca."

„ Hah! To si samo ti misliš!" doviknula je Riki.

„ Zapravo, Riki, Damjan kaže da znaš biti vrlo poslušna."

Naglo je skrenula pogled prema Riki samo kako bi je pronašla kako leži na kauču i otvara i zatvara usta poput zlatne ribice. Razmijenila je pokvareni osmjeh sa Dimitrijem pa navukla sako preko bijele službene košulje.

„ Uživajte, dame" pozdravila je izašavši za Dimitrijem iz stana, „ kako si to saznao?"

„ Pitao sam" odgovorio je jednostavno, „ nisi me pozdravila na prihvatljiv način."

„ Žao mi je, šefe."

Spustila je nježan poljubac na njegove usne pa mu otvorila ulazna vrata kako bi mogao proći s njenim koferom. Udobno se smjestila na suvozačevo sjedalo njegovog automobila i svezala pojas pa otpila gutljaj čaja kojeg je držao u držaču.

„ Imaš sve?" upitao je još jednom.

„ Da" odgovorila je, „ sviđa mi se odijelo. Trebao bi ga češće nositi."

„ Možda i hoću. I, kako je bilo u Rimu?"

Udobno se smjestio u svoje sjedalo i stao uživati u vožnji i njenom rezimeu jednodnevnog puta u Rim. Bilo joj je to prvi puta da je vozila za Rim s Marijom i zanimali su ga dojmovi kako bi saznao je li Rim jedna od destinacija na koje bi je mogao odvesti u dogledno vrijeme.

„ Lijep grad. Mnogo povijesti. Voljela bih istražiti jednom" završila je napokon, „ a, čime si se ti bavio?"

„ Samo papiri i plaće" odgovorio je, „ nadam se da ti ne smeta što sam uzeo ovaj posao."

„ U redu je. Sad radim s bogatašima pa se navikavam na sve to. Ne predstavlja mi problem kao u Palermu. Tad sam stvarno mislila da gubim dodir s realnošću."