Ljubav do nebesa

Poglavlje 15.- Rješavanje stvari

            U tišini je promatrao scenu koju nije želio vidjeti. Stajala je tamo, odjevena u elegantnu crnu haljinu, u rukama drugog tipa. Trebao je otići u trenutku kada ih je vidio kako se smiju nečemu u hodniku, no nije mogao. A, onda je postalo još gore.

Mislio je da će osjetiti ljubomoru, no osjetio je razočaranje i bol. Nije je želio vidjeti u rukama drugog tipa. Čekao je, nadao se, a sada razočaranje. Nije mislio ni da će ga primijetiti, no jest. Odmahnuo je glavom kako bi si raščistio misli i suzdržao se od komentara koje bi možda požalio kasnije. Morao se maknuti od tamo.

„ Ne! Čekaj! Molim te! Dimitrij!"

Ignorirao je njene povike i nastavio se spuštati stepenicama. Ne. Nije bio spreman za raj razgovor. Već je znao da će reći nešto što će kasnije požaliti. Bijesno je išetao na ulicu i krenuo prema automobilu.

„ Jebem ti mater, stani već jednom! Ako slomim nogu u ovim štiklama, ti ćeš me voziti na hitnu!"

„ Neka te on vozi na hitnu!"

„ Prestani biti tipično, šugavo, jebeno tvrdoglavo muško!"

„ Čekao sam te, a ti... Idi k vragu!"

Ušao je u auto i upalio motor. Nije očekivao da će ona uletjeti na suvozačevo sjedalo nakon što je već krenuo niz ulicu. Bijesno je zalupila vratima i svezala pojas prije no što se okrenula prema njemu.

„ Nemam ništa s njim!"

„ E, pa nije tako izgledalo! Bili ste si vrlo prisni!"

„ Upoznala sam ga prije pola sata, majmune jedan!"

„ Pa i sama si rekla da ti nije problem pustiti tipa u svoj krevet! Pa i mene si znala samo pola sata!"

„ Ti me uopće ne želiš saslušati!"

„ Za ovo ti je trebalo vremena?! Da se kurvaš s drugima, a ja se nadam kao idiot da ćeš me nazvati?!" bijesno je izletio iz automobila i zalupio vratima.

„ Ti si takav imbecil!" vrištala je dok ga je pratila u dizalo.

„ U redu! Reci mi onda zašto si ga zažvalila u tom hodniku!"

„ Željela sam... željela sam vidjeti..."

„ Zaboravi. Ovo ovako i onako nikada ne bi radilo" gurnuo je karticu u vrata i ušao u stan zalupivši vratima.

„ Nisam osjetila ništa!" vrisnula je s druge strane vrata, „ ni s kim! Osim s tobom!"

Prošao je prstima kroz kosu i duboko udahnuo. Bijes mu je kolao žilama i nije želio više razgovarati. No, morao je znati što misli. Vratio se do vrata i otvorio ih. Uzeo si je kratak trenutak da je promotri.

Tek je tada primijetio da Francesca uopće nije bila u redu. Ispod sloja savršene šminke, mogao je vidjeti tamne krugove ispod njenih očiju. Izgubila je na težini i kosa joj je izgubila sjaj koji je uvijek imala.

„ Dođi."

Nije se bunila, ušla je u njegovo naručje i čvrsto ga obgrlila rukama oko struka. U tom je trenutku bila tako sitna i ranjiva u njegovim rukama, Spustio je nježan poljubac u njenu kosu pa je oprezno podigao u naručje. Nogom je zatvorio vrata za njima i srušio se na sofu.

„ Žao mi je" šapnula je, „ stvarno mi je žao."

„ Da... Možda je ovo dobro vrijeme za jedan pravi razgovor. U kupaonici niz hodnik možda pronađeš nešto za skidanje šminke. Ja idem napuniti kadu. Želiš nešto za pojesti?"

„ Ova pizza mi uopće ne izgleda loše, zapravo."

Nasmiješio se i pustio je da ustane pa krenuo prema kupaonici. S uzdahom je odvrnuo slavinu i pustio vruću vodu da napuni duboku kadu. Otvorio je ormarić pa pogledom prešao preko asortimana gelova za tuširanje i šampona pa se na kraju odlučio za Petrin šampon od vanilije. Prigušio je svjetla pa se vratio u kuhinju.