Ljubav do nebesa

Poglavlje 6.- Napredak

            Mafijaši? Kako je to mislio mafijaši?

„ Mafija?" upitala je nesposobna reći išta više. Osjećala se poput idiota koji je zanijemio i nesposoban je sročiti ikakvu koherentnu rečenicu.

„ Da" potvrdio je.

„ I ti si..."

„ Ne! Ne, ne više" odgovorio je što je brže mogao, „ onu večer sam otišao. Slušaj, Francesca, stvar je u tome da bi mogla biti u vrlo velikoj opasnosti ako bi mi imali nešto. Oni imaju uši i oči apsolutno svugdje. Znaju sve iako nisu ovdje. Ako oni procijene da si ti razlog zbog kojeg se ja ne vraćam kući, riješit će te se. I uopće se ne šalim kad to kažem.

Jedini razlog zašto živim u miru zadnje četiri godine je taj što oni misle da sve ovo radim zbog svog posla. Misle da je ovo neki hir, da želim vidjeti svijeta i da ću se vratiti kad me prođe ta želja za letenjem."

„ Da, ali..."

„ Ne. Vjeruj mi, ovako je najbolje i najsigurnije za tebe."

„ Dakle, bježiš" zaključila je.

„ Upravo tako" potvrdio je bez trenutka oklijevanja, „ možeš li me kriviti što želim normalan život daleko od njih? Za njih, ja sam bio samo netko tko može preuzeti posao. Ništa više. Kad su shvatili da ne pokazujem afinitet za taj biznis, nismo više bili ni obitelj.

A, kad nisi obitelj, ti si prijetnja. Prijetnja si jer znaš nešto. Imaš kompromitirajuće informacije koje bi im mogle štetiti. Nemam metak u čelu samo zato što su toliko arogantni da misle da ću se vratiti kad-tad."

„ To nije život. Živiš poput neke životinje u kavezu. Svaki dan se bojiš i navlačiš zavjese preko prozora jer misliš da te netko špijunira. To će te ubiti. Bolje je ne živjeti nego tako živjeti. Ne uživaš u ovom životu."

„ Ne. Ali, ovo što imam sada je bolje od onoga što sam imao prije. I naučio sam cijeniti takve stvari. Naučio sam biti zadovoljan onime što imam i ne tražiti više."

„ Ali, želiš više. Žudiš za više."

Na to joj nije odgovorio, no nije ni trebao. Francesca je znala da je bila u pravu. Vidjela je koliku strast taj muškarac drži u sebi, duboku skrivenu iza tih slojeva kontrole, ozbiljnosti i paranoje. Vidjela je da može uživati u strastima koje je život pružao. Samo ga je strah previše kočio i nije se mogao ni želio prepustiti.

„ Mislim da ti to nije rekao do sada, pa ću ti ja sad reći. Ti si glavni akter u svom životu i moraš sebe staviti na prvo mjesto. Ako dozvoliš njima da ti kontroliraju život, uništit ćeš sam sebe."

Zatvorio je oči kada se nagnula preko kreveta i spustila kratak i nježan poljubac na njegove usne. Nije se zadržavala, bio je to samo mekani dodir, potvrda svih njenih riječi. Krajičkom oka ju je promatrao kako oblači hlače i majicu i izlazi iz sobe. Imao je osjećaj da je više neće vidjeti tu večer i bio je zahvalan za tu diskreciju koju je ponudila.

S uzdahom je ustao s kreveta pa odlučio nazvati jedinu osobu koja bi mu mogla ponuditi savjet u toj situaciji. Samo nekoliko zvona u videopoziv, Armando se pojavio na ekranu. Odahnuo je kada je primijetio da je sam u sobi, a ne u društvu svoje braće kao inače.

„ Što? Podvlačiš rep i vračaš nam se?" upitao je jedva podigavši pogled s knjige koju je čitao.

„ Ne još, ne" odgovorio je bacivši se na jastuke, „ trebam savjet."

„ Hm, o čemu?"

„ Sjećaš se one..."

„ Da, jasno se sjećam plavuše o kojoj si mi pričao" prekinuo da je glatko. Dimitrij je bio siguran da mu taj čovjek može čitati misli bez imalo truda.