Ljubav do nebesa

Poglavlje 14.- Dobra namjera, loša egzekucija

2 mjeseca kasnije

„ Došla sam."

Inessa je podigla pogled na Riki koja je uletjela u stan na svoj karakterističan način. Nije je bilo kod kuće zadnjih četiri dana i gotovo pa se naviknula na mir u stanu. S uzdahom je ugasila štednjak i spustila dvije porcije prženog povrća sa rezancima na tanjure.

„ U sobi je?"

„ Kao i inače, da" potvrdila je sjevši do Riki za šank, „ čita neku knjigu. Dith..."

„ Ditching, slijetanje na vodu. Ovo nije dobro. Možda da nazovemo nekoga?"

„ Psihića? Ne. Ako joj to napravimo, neće više uopće razgovarati s nama. Možda da zovemo..."

„ Nije ga spomenula od tog dana."

Podigla je pogled prema Riki koja joj je samo pružala pogled podignutih obrva kao dokaz svoje izjave. Bila je u pravu, Francesca nije uopće spomenula Dimitrija od dana nesreće niti ga je nazvala kada su nabavile njegov novi broj mobitela.

U početku, sve se činilo u redu. Francesca bi provodila većinu dana spavajući i oporavljajući se od ozljede, no nakon kojih tri tjedna shvatili su da se događa nešto puno ozbiljnije. Pričala je sve manje i manje, ono što je Riki poznavala kao njenu rutinu je nestalo i sve se više i više zatvarala u sebe.

„ Izlazimo. Ovo je otišlo predaleko."

Riki je bijesno ustala sa barske stolice i bez imalo diskrecije otvorila vrata Francescine sobe. Kao što su obje očekivale, Francesca je sjedila na svom krevetu podbočena na uzglavlje okružena hrpom papira.

„ Oh, vratila si se. Kako je bilo u Berlinu?" upitala je uputivši joj široki osmjeh s kreveta.

„ Jesi dobro? Iskreno, bez pretvaranja. Jesi li dobro?"

„ Samo razmišljam" uzdahnula je Francesca.

„ Opsjednuta si" došla je protuteza istog trenutka, „ Fran, što pokušavaš naći o tim priručnicima? Bila si u nesvijesti i prije no što se avion zabio u jezero. Da nisi povukla taj stik svi bi bili mrtvi. Što još želiš? Ti ljudi za koje si si utuvila u glavu da si ih odvela u smrt, nisu žrtve. Oni su ubojice. Pokušali su vas sve ubiti."

„ Što bih onda trebala raditi?"

„ Pa, ne znam! Izaći van i možda p..."

„ Pilotirati?! To želiš reći?! Da bih trebala sjesti u avion?!"

„ Željela sam reći da bi trebala izaći van i početi se družiti s ljudima. Spremi se. Izlazimo. Ne želim prigovore."

Francesca se ovaj put nije bunila.

...

„ Pa, tko je tajanstveni tip? Nije valjda da si se prebacio u te vode" uputio je Igoru svoju najbolju verziju ubilačkog pogleda i samo nastavio tipkati na laptop, „ pa?"

Da mu je i namjeravao odgovoriti, što nije, ne bi imao vremena jer se oglasilo zvono na vratima. Igor je ustao s kauča, na putu prema vratima zgrabio pištolj sa ormarića kraj vrata pa istovremeno otvorio vrata i uperio pištolj gostu u čelo.

„ Pa, to nije lijepa dobrodošlica."

Podigao je pogled taman na vrijeme da vidi kako mu Armando elegantno izbija pištolj iz ruku, rastavlja ga do kraja i spušta dijelove na isti ormarić do vrata s kojeg je Igor uzeo pištolj. Progurao se pored njega u stan pa sjeo za stol nasuprot njega.

„ Mama šalje krafne, ja sam uzeo dvije pizze za van. Nisam znao da imaš goste."

„ On mi je zaštitar" objasnio je Dimitrij, „ Igor, Armando. Armando, Igor."