Ljubav do nebesa

Poglavlje 3.- Surova realnost

  Pa, to je bilo iznenađenje. Jedino nije mogao razlučiti je li bilo ugodno ili neugodno. Namrštio se protiv svoje volje dok je promatrao dobro mu poznatu plavušu kojoj je znao svaku oblinu na tijelu od one njihove noći u njenom stanu koje se nije volio prisjećati.

Zgrabio je sako sa stražnjeg sjedala i odjenuo ga pa zaključao automobil i stao joj prilaziti. Nije se mnogo promijenila, i dalje je bila lijepa. No, njegovo oko trenirano da uoči sve detalje i tako zaustavi potencijalnu prijetnju, lako je uočilo da je promijenila stil obrva, da su joj bokovi bili malo širi, a čeljust ne toliko oštra kao prije.

Primijetio je njen pogled koji je lutao njegovim tijelom pa joj uputio mali osmjeh kao znak da je bio svjestan njenog odmjeravanja. No, to nju nije smelo ni na trenutak, kao što je i očekivao. Već je znao da se ona nije sramila svoje seksualnosti.

„ Kolegice" pozdravio je pristojno, „ nisam mislio da ću vas vidjeti u privatnim vodama među velikim ribama."

„ Lijepo" promrmljala je sarkastična, „ bacati mi vlastite riječi u lice. U redu."

„ Hm, nisam mislio ništa loše" obranio se pozvonivši na vrata.

„ Ja ću!" začuo se dječji glas s druge strane, „ zdravo! Ja sam Liam. Teta Marcella i striko su u kuhinji i čekaju vas."

„ Bok, mali" pozdravila je Francesca pristojno potapšavši ga po glavi pri ulasku.

Osvrtala se oko sebe na vjerojatno najluksuzniju kuću u kojoj je ikada bila. Kućom su dominirale čiste linije, svijetle boje i mnoštvo drvenog namještaja i dekora koji su prostor činili toplima i ugodnima. Neke od komada dekora čak je i prepoznala iz časopisa koje je Riki držala na stoliću za kavu, a u glavi joj se zavrtjelo od cijene.

Ili je to možda bilo od činjenice da je tip koji joj se neprestano motao po glavi unazad četiri godine sad stajao iza nje dovoljno blizu da osjeti njegov duboki parfem sa senzualnom notom. Sranje, kud se sad morao pojaviti?!

A, onda su stvari postale još gore. Čim je stopalom zakoračila u područje kuhinje, blagovaonice i dnevne sobe osjetila je kako ju par koji je sjedio za stolom okružen hrpom papira odmjerava od nožnih prstiju do vrha tjemena.

On nije bio toliko prijeteći. Bio je visok, zgodan, tamne smeđe kose i uredno podšišane brade, sa odgovarajućim setom mišića, no ne kao tip iza nje, a njegove su plave oči usprkos odmjeravanju bile tople i ugodne. No, ona... Oh, ona joj je slala drhtavicu niz kralježnicu.

U redu, objektivno, nije bila model. No, odisala je sa dovoljno samopouzdanja i seksipila da napuni cijelu kuću oko nje. Nije imala ni grama sala na tijelu, usne su joj bile pune, nos savršeno prćast, kosa puna, kestenjasta i oblikovana u savršene kovrče, a oči prodorne, plave i ledeno hladne. Imala je osjećaj kao da joj želi skenirati unutarnje organe pogledom.

„ Marcella, ukočila se od jada" mrmljao je muškarac, „ sjednite. Poslužite se kavom."

Dimitrij se progurao pored nje i sjeo na jedno od brojnih praznih mjesta za teškim hrastovim stolom. Bilo je očito da je sobu ispunila napetost čim su ušli. Uputio je ženi koju je drugi muškarac oslovio kao Marcellu lagani osmjeh koji je ona pristojno, ali hladno vratila.

A, uz to je još zaradio oprezan pogled drugog tipa koji je očito bio teritorijalan. No, nije ga mogao kriviti. Svatko bi mu se okrenuo za ženom dok je nosila samo sportske Adidas hlače i odgovarajući sportski grudnjak.

„ Sad, kad smo svi ovdje možemo početi" započela je žena čim je Francesca spustila guzicu na stolicu do njega, „ moje ime je Marcella Giovani, ovo je Michael Fabri. Prethodni pilot je dao otkaz i prekinuli smo rad sa njihovom firmom. Koliko sam upućena, vi nemate stalni posao, ali imate važeću licencu. Očito, nudimo vam posao."