Ljubav do nebesa

Prolog- Noć sa strankinjom

Prije 4 godine, Milan, Italija

„ A kamo si se ti zaputio?"

„ Na skup pilota" odgovorio je mirno, „ najavio sam vam još prije dva tjedna da odlazim."

„ Večeras imamo posao."

„ Nije me briga. Rekao sam da neću sudjelovati u vašim poslovima. Spokoynoy nochi."

„ Dimitrij!"

Ignorirao je dernjavu svojih roditelja i samo izašao iz kuće. Toliko o tome da će njegov odlazak na nešto što nisu bili njihovi ilegalni poslovi proći bez drame. Otkako su stigli u Italiju na taj neki njihov skup, praktički je bio pod stalnim nadzorom. A, čovjek bi mislio da biti sin šefova sibirske mafije ima neke povlastice.

Uletio je u autobus pa zabio ruke u džepove. Već mu je bilo dosta takvog načina života. Idi ovamo, napravi ovo, razgovaraj s ovim, ubij onoga, podmiti lijevog, strpaj desnog u zatvor, postani pilot... Kad će doći vrijeme za njega u njegovom jebenom životu? Pa imao je dvadeset i pet godina i nije imao ništa u životu, ni jebeni normalni posao!

S uzdahom je izašao iz autobusa. Da nije odlučio otići na taj skup, vjerojatno bi poludio u toj kući slušajući te teorije zavjere i spletke. Nije imao ni pojma o čemu će biti riječ na skupu, no nije bilo ni važno. Sve je bilo bolje od ostajanja u kući.

Ušao je u mali restoran pa predao kaput čovjeku na ulazu. Pokazao je svoju licencu pa ušao dublje u restoran. Srećom, jedan okrugli stol u kutu bio je gotovo pa prazan izuzev mlade žene koja je tipkala na telefon.

„ Večer" pozdravio je pristojno, „ slobodno?"

„ Da, naravno" odgovorila je ugasivši telefon, „ sjednite."

Kimnuo je uz osmjeh pa sjeo do nje. Naručio je čašu viskija od konobara i udobno se smjestio. Nije zapravo planirao slušati seminar, samo je namjeravao uživati u miru i tišini od svoje obitelji.

„ Nego, vi niste odavde."

Skrenuo je pogled na ženu do sebe koja mu je uputila pitanje. Pogledom je odmjerio njene meke crte lica, tamne smeđe oči, blijedu put i isturenu čeljust pa samo odmahnuo glavom. Ideja zbližavanja s takvom ljepoticom bila je primamljiva, ali vrlo loša za nju.

„ Pa, što vas onda dovodi ovamo? Ovo je skup za Talijane, znate. Vi očito niste jedan."

„ Hm, što me odalo?"

„ Naglasak" odgovorila je zabavljeno, „ Rus, zar ne?"

„ Tako je" potvrdio je, „ ali, zato ste vi čistokrvna Talijanka."

„ Pretpostavit ću da je i mene odao naglasak zbog kojeg sam gotovo nerazumljiva."

„ Dobro pretpostavljate."

Otpio je gutljaj viskija kako bi sakrio svoj osmjeh. No, plavuša se samo otvoreno nasmijala na njegov komentar. Toliko o tome da neće uspostaviti komunikaciju. Srećom za njega, svijetla su se ugasila i čovjek koji je držao seminar je pristupio mikrofonu efikasno sklonivši plavušinu pozornost s njega.

Broj zdravih odnosa sa ženama koje je imao bio je ravan nuli. A, sve zbog njih. Čudio se kako su uopće pronašli Inessu. Oh, pa, da njeni su se starci bavili istim biznisom kao i njegovi. Zato je i dolazila u obzir.

„ Nego, što vi vozite?"

Vratio je pogled na plavušu. Pa, tišina nije dugo trajala s njom. No, nekako nije uspjela izgledati napadno, gotovo je izgledala kao da zapravo želi razgovarati s njim bez ikakvih skrivenih namjera. A, njemu je bilo neugodno odbiti je.