Ljubav do nebesa

Poglavlje 1.- Novi posao

„ Podsjeti me, molim te, čija je ono pametna ideja bila potući se s njima u Marseillu? Ha?!"

„ Šuti" došla je tiha naredba.

„ Oh, da, tvoja, veliki šefe! I sad ja imam jebenu masnicu na čelu!

„ Dramatiziraš. Kao i inače" došao je još jedan iritirani glas slijeva.

„ Sramotite me pred našim dragim Dimitrijem. Začepite već jednom."

„ Da, mama."

Nasmijao se kada su sva četvorica braće složno pokleknula pred jednim zahtjevom njihove majke. Iako su braća De Leon žarila i palila francuskim crnim tržištem i tjerali ljudima stah u kosti, jako su dobro znali tko je šef unutar njihova četiri zida. Nije to bio njihov otac Hubert, niti najstariji od njih četvorice koji je vodio posao. Oh, ne, Madeleine De Leon sve je držala pod kontrolom.

Uputio je osmjeh starijoj ženi kada mu je napunila šalicu kavom pa spustio poljubac na njen obraz. Raditi za njih bio je najbolji posao koji je ulovio do tada. Bili su razumni ljudi s kojima je čak i on mogao razgovarati bez poteškoća, a najstarije od njih, Armanda, čak je smatrao i svojim prijateljem.

Došao je raditi za njih prije dvije godine. Čim je ušao kroz njihova vrata, znali su sve o njemu, njegovoj obitelji, njegovom odlasku iz mafije i njegovim poslovnim kompetencijama. I po prvi se puta ikada osjećao zaštićeno od utjecaja svojih roditelja. Iako nisu morali, pružili su mu zaštitu i zbog toga im je bio i više nego zahvalan.

„ Oh, vidi ti to! Ovaj mi izgleda poznato!"

Sakrio je osmjeh iza šalice svoje kave kada je treći brat po redu, Eduardo podigao neki magazin i pokazao na već dobro poznatu fotografiju Armanda i tajanstvene brinete koju je šlatao prije dva mjeseca na predstavljanju njihovog zadnjeg viskija.

„ Koliko dugo me još namjeravati maltretirati s tim?" upitao je Armando očito iznerviran.

„ Što sam propustio?"

„ Oh, pa ti ne znaš!" uzviknuo je Edo kao da je samo to čekao da može odvaliti u priču, „ kao što vidiš, prvo ju je pipao kao da nema sutra, onda mu je ona skoro razbila nos i pobjegla mu da bi ju on na kraju samo pustio da odšeće!"

„ To mi nisi rekao" podsjetio je Armanda tiho.

„ Jer nije relevantno. Ako, niste primijetili, ona je u Parizu, a ne ovdje. I nisam u kontaktu s tom ženom uopće."

„ Oh, sad, pa svi znamo da je to jedna velika laž" ispravio je Nikolas, najmlađi, „ ako si mislio da možeš sakriti od nas da si rekao Rose da ju drži na oku, prevario si se."

Bila je opće poznata činjenica da je Armando bio jedan od smirenije braće koji je mogao progutati stvarno mnogo gluposti, no tada mu se vidjelo da je bio spreman jednome od njih sprašiti staklenu čašu u glavu bez treptanja. Radi mira u kući, odlučio je opet biti tampon zona.

„ Hajde, dosta je. Idemo."

„ Kako se ono zvala?!" dobacio je Eduardo posljednji udarac.

Zgrabio je Armanda prije no što je ovaj došao do vaze koja je stajala do vrata i izgurao ga u hodnik. Ignorirao je bijesan pogled drugog čovjeka pa krenuo za njim prema teretani. S uzdahom je sjeo na jednu od sprava i samo stao promatrati kako Armando nabija vreću za boks gotovo do razine stropa.

Koja je to sve bila ironija. On je trebao postati ono što je bio taj muškarac ispred njega. Bogataš, vođa mafije, šef koji ne dopušta pregovore, ali toga se odrekao davno, onog jutra u Rimu kada se posljednji put vratio roditeljima.

Znao je da nikada je bi mogao biti poput Armanda koji je balansirao posao i obitelj do savršenstva. Vidio je obje čovjekove strane i ostao zadivljen koliko je čvrstu ruku mogao imati za svoje ljude, a istovremeno ostati topao obiteljski čovjek.

No, njihove okolnosti nikad nisu bile iste. Armando su po preuzimanju posla dali otvorene ruke da modernizira njihovu organizaciju i odvede je u smjeru u kojem je smatrao da je najbolje dok je njemu od samog početka bilo diktirano što i kako bi morao raditi.

A, on nije bio spreman pristati na oduzimanje i iskorištavanje ljudskih života. Armando je znatno smanjio tradicionalne načine ispitivanja i svoj fokus prebacio na diskreciju. Ako mu nisu stvarali probleme, nije ih dirao.

„ Nego, ako si gotov s maltretiranjem te vreće, možeš se pohvaliti. Moja diskrecija uvijek na nivou."

„ Ništa se ne događa, Dimitrij" mrmljao je.

„ A, što se točno dogodilo tamo da mi to nisi rekao?"

„ Pokrali su nam novce sa rezervnog računa. Ona je bila umiješana. Porazgovarali smo, nije znala ništa, pustio sam je."

„ Mmm, ali svidjela ti se. Ne?"

„ Bila je... zanimljiva, da" priznao je, „ imala je tu neku iskru, znaš."

„ Stvarno? Ili si bio samo fasciniran time što ti je slomila nos?" upitao je zabavljeno.

„ Nije mi slomila nos. Prije glavu, jaja i ponos."

Glasno se nasmijao na njegov komentar ne mogavši si pomoći. Mrcinu od dva metra sa više mišića nego kostiju nokautirala je žena. No, čim je primijetio lagani, jedva primjetni, smiješak u kutu njegovih usana, znao je da su ostala trojica bili u pravu. Armandu se ta žena svidjela mnogo, mnogo više no što je želio priznati.

„ Kako se ono zove dotična dama?" upitao je iskreno znatiželjan.

„ Katja" odgovorio je napokon.

„ Ah, lijepo ime. Talijanka?"

„ Španjolka" ispravio je pa podigao mobitel sa sprave, „ evo."

Uzeo je mobitel od njega pa spustio pogled na ekran. Na fotografiji se nalazila brineta odjevena u elegantne crne hlače, bijelu košulju i sako i taman je prelazila ulicu koja se nesumnjivo nalazila u Parizu.

Iako je fotografija bila uhvaćena u svakodnevnom trenutku, brineta je zurila u kameru kao da je točno znala da je netko prati što mu je dalo dobar pogled na njeno lice. I odmah je shvatio zašto je ta žena i dalje na tapeti u kući De Leon.

Iako je osobno nije smatrao svojim tipom žene, nije bilo sumnje da je Katja apsolutno oduzimala dah. Krasile su je oštre crte čeljusti, visoke jagodice, pune usne, ravan nos i duboke smeđe oči i svaki bi se muškarac okrenuo za njom.

No, nije ni na trenutak vjerovao da je Armanda privukao samo njen fizički izgled. Kao što mu je i sam rekao, bila mu je zanimljiva. Ono što je zapravo želio reći, bilo je da mu je bila intrigantna. Ostala mu je u mislima jer nije pokleknula pred njim.

„ Ići ćeš je vidjeti?" upitao je oprezno znajući da je to sklizak teritorij. Armando se nije zbližavao sa ženama jer se bojao da će ih netko povrijediti kako bi došli do njega.

„ Ne" odgovorio je tiho, „ prošla je kroz mnogo toga. Neću joj ja unositi nemir u život."

„ Pošteno. Želio sam zapravo razgovarati s tobom o nečemu."

„ Da? O čemu se radi?" upitao je pa ponovno stao udarati vreću.

„ Dobio sam ponudu za posao."

„ Zadnje kad sam provjerio, radio si za mene."

„ Nećeš me baš trebati sad preko ljeta. Nikad me ne trebaš" podsjetio je, „ mislio sam pristati na neko vrijeme. Iskreno, željan sam promjene vidika."

„ Dobro, kako želiš. Javi kad se vraćaš. I počni smišljati kako ćeš mami objasniti svoj odlazak, a da ti ne odgrizne glavu."

Nasmiješio se znajući da je to njegov način opraštanja. Pa, izgleda da ga je Italija čekala.