Bodyguard✔završena

Peto poglavlje

Nevoljno se budim u novom krevetu, između novih zidova, u novom gradu iako imam osjećaj kao da mi nije ni malo stran jer, eto prvi dan sam već bio u akciji. I to kakvoj. Danas bi mogao prije nego što otiđem pozvati neku malu na vožnju. James mi je rekao da ima dobrih komada u školi.

Crna košulja i crne traperice i također kožna jakna. Kada stavim sve na sebe dolazim ispred ogledala i ogledavam se, a onda moja sestra uleti u sobu, stane na vratima i za fućka.

"Opa, za koga si se ti tako sredio?"

"Nikada se ne zna koga mogu sresti tamo."

Poklonio sam joj smiješak na što je ona samo odmahnula glavom i sjela na moj krevet i gledala u pod. Nikada je nisam vidio takvu. Sigurno se nešto dogodilo.

"Mirna? Je li sve u redu? Izgledaš kao da ti se nešto dogodilo?"

"Jesi li čuo što se desilo jučer?"

"Ne. Što?"

Naravno da sam znao što se dogodilo. Na kraju krajeva sam i ja sudjelovao u svemu tome i ni malo se ne kajem, ali ako to dođe do nekoga, drugačije će me gledati. Ako njoj to kažem vjerojatno je e bi skinuo sa vrata par dana. Iako joj ispričam to bih morao ponavljati svakog dana dok joj ta vijest ne dosadi.

"Netko je upao na zabavu kraljevske obitelji i prijetio im. Prijetili su im da se svi moraju pojaviti u glavnoj dvorani ili će najmlađi stradati. No na svu sreću Aurora ih je spasila. Mislila sam da neće uspjeti, ali ih je sve uzela i na vrijeme pobjegla na sigurno. I dalje ne vjerujem što se dogodilo."

" Aurora?"

"Da. Aurora Elenor Camber Orwell."

Molim? Camber? Ali to je prezime jedne od kraljevskih loza. Sve napokon dobiva smisla. Mala kraljevna i prinčevi nisu bili slučajno sa Aurorom. Ona je ta osoba koja ih je spasila jer je bila plave krvi. Srce mi se stegne jer sa joj tako lako povjerovao. Kako sam bio samo glup. Morao sam je više ispitati o njoj, tko je, gdje živi, ali ne. Ona me je zaslijepila ljepotom i nečime u sebi da sam ja sve zaboravio i zanemario važne stvari.

Kada ju je otac tako pogledao vjerojatno je htio saznati je li mi rekla tko je ona zapravo. Zato mu je odmahnula glavom i on je nekako odahnuo. Igrala se sa mnom, ali neće stati na tome. Kada je vidim pobliže ću je istražiti. Ovoga puta ću sve saznati, meni je dosta života u laži.

"Moram ići. Vidimo se kasnije."

"Ali Roko ima još. To nije sve. Stani!"

"Kasnije."

Potrčim stepenicama dok čujem mamin glas kako me doziva iz kuhinje, ali ne obraćam pažnju na nju nego samo pobjegnem glavom bez obzira. Ne mislim ni o čemu, samo o tome da je nekako moram naći i saznati apsolutno sve o njoj.

Otključavam auto i sjedam u njega, a zatim se zaputim prema školi. Jedina osoba koja zna sve što se događa u ovom prokletom gradu je James. On je kao kamera, sve prati, sve vidi. Zna svaki pokret određene osobe, svaki trač, sve ono što treba i me treba znati. On mi je jedina nada.

Sa mojom brzinom i svemu ostalom za pola sata dolazim do velike škole, oprostiti fakulteta. Glupo mi je jer mi je ovo zadnja godina, a tu zadnju godinu nisam mogao završiti gdje sam prije živio, što je meni užasno glupo, no mojim roditeljima se iz nekojeg razloga žurilo otići odande. Zaključavam auto dok osjećam poglede svih djevojaka u mom okruženju.

Uočim jednu plavušicu koja je preslatka sa svojom rozom haljinicom, ali ima jako zavodljiv osmijeh. Skeniram je pogledom dok ona samo zagrize svoju donju usnu. Moram je imati jednog dana. Izvadim iz džepa posjetnicu, o da imam i to. Nikad ne znaš kada ti može zatrebati. Nasmijem joj se dok se njezine pratilje udaljavaju od nje i samo joj u ruku stavim posjetnicu, namignem joj i okrenem se prema ulazu gdje je vidim.