Bodyguard✔završena

Sedmo poglavlje

Naslonim se na klupicu dok zagrizem donju usnu i pogledam Auroru koja je i dalje bila na istom mjestu, ali ovoga puta su joj suze nestale sa očiju. Ne mogu vjerovati da sam se ponašao kao kreten prema njoj, a ona je zapravo toliko snažna i ustrajna u svojim namjerama. Promeškoljim se i duboko udahnem dok se i ona smjesti i pogleda me u oči.

"Što želiš znati?"

Pitam je. Za razliku od nje ja nema ništa za skrivanje pa čak i ako me pita ili trke. Iako će biti rizik ako joj kažem, ali đavola ona je meni rekla apsolutno sve što je toliko godina držala u sebi. Mislim da je to najmanje što mogu napraviti za nju da joj se i ja jednako tkao otvorim kao ona i meni. Ipak sam je ja natjerao da ona meni sve veli.

"Zašto si došao na zadnju godinu? Nije li lakše završiti fakultet tamo gdje si i započeo?"

"Vidiš i ja bi volio kada bi dobio konkretan odgovor. Dobro... prije tjedan dana moji su mi rekli da ćemo se odselit u Englesku. Nisam bio zadovoljan jer, tamo odakle dolazim sam stvorio svoj život i sve je bilo savršeno. Imao sam dobar fakultet, prijatelje, djevojke i trke. One su bile sav moj život i još su naravno, samo se ovoga puta moram malo više potruditi oko svega toga. Puno više nego što sam mislio da ću morati."

Kada sam spomenuo trke kao da se još više zainteresirala za moj život i doslovno mi se približila da bolje čuje. Stavila je svoju glavu ruke i gledala me svojim velikim očima. U njenim očima sam vidio samo želju koju sam i ja jednom davno posjedovao.

"Da, pretpostavljam da si se tako složila jer sam spomenuo trke?"

Nije ništa rekla, ma znao sam ja to, ali je naposljetku samo klimnula. Svi samo žele slušati o tome. Kao da je to nešto nama nepoznato, ali nemaju pojma koliko je to svima poznato već samo na pravim mjestima.

"Da, trka mi je nešto najvažnije u životu i za mene nema važnijeg od toga. Ona je moj život, ona mi je u venama i ne ide van. Zato i imam onakvog auta kao što si vidjela, zato sam jučer pobjegao onim ljudima koji su nas lovili. Jer znam kako pobjeći. Bježao sam puno puta, bio u zatvoru, ali na kratko jer su me moji izbavljali iz njega. Morao sam im obećati da ću od toga odustati, ali ne mogu. Ta silna snaga me vuče prema tome, prema ilegali i ne mogu joj reći ne. U ovome sam od svoje četrnaeste. Zvuči malo godina, ali tada sam prvi put sjeo za volan i to je postao moj svijet. Nitko i ništa me neće odvojiti od toga, ni pod koju cijenu neću prestati sa time."

Prebacio sam pogled na Auroru koja me i dalje slušala i činila se nekako opuštenijom nego prije. Iskreno sam mislio da će pobjeći glavom bez obzira, ali ne, ona je ostala ovdje i upija svaku moju riječ, svaku rečenicu pa i nešto više. Upija moj izraz lica kada govorim o tome.

"Imam sestru. Malu lajavicu koja zna apsolutno sve o tebi i tvojoj „kraljevskoj obitelji". Doslovno zna sve. Zna tko se kako zove, preziva, kada su vam rođendani, gdje živite, zna cijeli vaš život napamet i zbog nje i mi ostali po nešto znamo. Doslovno nas maltretira time. Tako da... sve zna."

"Uvau. Znala sam da ljudi puno toga znaju o nama, ali baš toliko..."

"Zna čak gdje pojedine osobe izlaze. U koji klub, kafić, koji restoran vole, tko ima ljubavnika, ljubavnicu, ona doslovno zna sve. Zna ono što pokušavaju prikriti. Sve nađe, ima jedna skupina ljudi koji imaju grupu te si prenose informacije i tako znaju apsolutno sve."

Pogledala je u pod. Nije ni njoj lako sada kada zna da mnogo ljudi zna kako diše i kako se kreće, sa kime se druži i mah sada zna da živi pod kamerama milijun ljudi koji su opsjednuti njome i njezinom obitelji. Ne bi ni meni bilo savršeno da netko zna sve o meni, pa ček i one naj privatnije stvari."

"Rekao si da voliš trke? Jesi li..."

Zastala je, ali ja sam znao na što cilja.

"Vozio ilegalno? Uvijek. Utrkujem se skoro svakoga dana u noćnim satima. Dobro sada čekam da me prime. Iako sam mislio da ću se samo prebaciti, ali nije to tako jednostavno kao što sam ja mislio."

Pogledala me iznenađeno i meni je tek došlo do mozga što sam rekao. Toliko o tome da moram šutjeti. Ma krasno, ma predivno. Sada osoba koja bi najmanje trebala znati o trkama zna najviše. To je jedan od razloga zašto se nikome, ama baš nikome ne otvaram. Glup sam jer sam opće krenuo pričati o sebi.

"Nastavi..."

Poticala me da idem dalje. Drhtavim glasom mi je to govorila. Ne zna što će čuti i toga se boji, ali želja da sazna je veća i jača od nje same i mora saznati, a ja joj moram reći. Mislim ne moram, ali nešto mi govori da moram i da joj mogu vjerovati."

"Primljen sam u tajnu ilegalnu organizaciju. Ta je organizacija najjača i najbolje sakrivena organizacija trka u Londonu. Svaki dan je na drugome mjestu, vozači imaju kodna imena, duge aute koje ne voze po danu nego aute samo za trke. Natječu se jedni protiv drugih. Ulog je jako velik, auto. Natječu se ili p dvoje ili u skupini. Svi oni koji izgube trku predaju ključeve pobjedniku i pobjednik postaje vlasnik svih tih auta."

"Iako znaš da možeš izgubiti auto, ti svejedno ideš?"

"Već sam ti rekao. Trka je moj život, adrenalin mi je u venama i nitko i ništa me neće udaljiti od toga. Čak i ako me se roditelji odriču ili završim u zatvoru nikada neću prestati sa time!"

Mislim ozbiljno, nikada, ali nikada se neću prestati baviti sa time. To sam ja, to je jednostavno moj život koji sam sam odabrao i to sam naprosto ja. Ona je samo klimnula i uzela svoju torbu te stala do mene dok me je gledala u oči. Nisam reagirao, nisam napravio naprosto ništa samo sam je gledao. Ta njena pojava me sputava da budem ja.

"Nadam se da smo to riješili i da me više nećeš presijecati u školi."

Pokupila je svoje stvari i samo mi nestala iz vidokruga. Nakon pet minuta i ja sam odučio krenuti do auta. Razmišljao sam o svojim riječima. „Nitko i ništa me neće spriječiti da odustanem..." Mislim li to stvarno? Hodam tom nekom šikarom koja je zarasla oko starog igrališta i napokon dolazim do auta gdje me dočeka veliki osmijeh.

Plavuša kojoj sam prije nastave dao svoj broj i koja bi mi trebala biti pokusni kunić. Čist da vidim kakve su ovdje djevojke i je li vrijedilo dolaziti ovamo. Duga plava kosa i zavodljive plave oči i naravno ono što sam odmah primijetio to predivno isklesano tijelo. Mora da je svakoga dana u teretani jer je ženska prava bomba. Namignem joj i dajem joj znak da upada u auto.

Kraljica_noći