Bodyguard✔završena

Drugo poglavlje

Ne vjerujem da ovo radim. Još jedan svečani bal u čast pitaj boga kome. Stojim ispred velikih zlatnih vrata i čekam svoj red, mislim čekam da čujem svoje ime pa da zakoračim u veliku dvoranu punu vojvoda i vojvotkinja, lordova, kraljevna i ostalih nebitnih ljudi. Ispred i iza mene je sve puno osoba kraljevske krvi koje s nestrpljenjem čekaju da ih se prozove pa da postanu popularnije nego što jesu.

"Kraljevna Aurora Elenor Camber Orwell."

Kada sam čula svoje ime oblio me neka vrsta bijesa, ali sam sve skupila u sebi i samo ponosno, uzdignute glave, savršenog stava ušla u veliku dvoranu koja je bila puna ljudi koji su samo pljeskali, a onda je do mene došao moje bratić William i dao mi ruku, te sam je prihvatila i odveo me je do moje bake Audrey, kraljice Engleske. Dočekala me širokih ruku na što sam je ja samo odbila i stala s njezine desne strane. Pogledala me onim strogim očima i znala da slijede opomene. Uvijek znam, jer su one prisutne svakog puta kada sam ovdje.

"Nismo ovdje same, gledaj koliko je ovdje ljudi."

"Nitko nas ne gleda. Sva pažnje je usmjerena na ulazu."

Bilo je tako kako sam i rekla. svi uzvanici nisu obraćali pažnju na nas već su gledali ljude koji tek sada ulaze kroz velika vrata sve do dvorane i komentiraju njihove haljine ili odjela, ovisi u čemu su došli.

"Svejedno. Kakvo ti je to ponašanje."

"Onakvo kakvo mi dolikuje."

"Pa sve je osim toga."

Samo sam je pogledala i kada sa htjela nešto reći do mene je došao neki mladić kojega prvi put vidim u svome životu i samo mi se naklonio.

"Mogu li zamoliti za prvi ples?"

Gledao me sa nekim očaranim pogledom. Odmjerila sam ga od Glave do pete. Bio ej stariji od mene to sam odmah mogla zaključiti. Crno odijelo sa sa crvenom ružom na sakou. Kosa mu je bila zalizana na lijevu stranu i izgledao je prilično zgodno za svoje godine.

"Da, zašto ne."

Sa smiješkom na licu prihvatila sam ruku koja me odvela do sredine dvorane. Okrenuo me k sebi na što sam se samo nasmiješila iako sam pošla samo s njim da se maknem od bake, oprostite najveličanstvenije kraljice Engleske. Svirači sa moje desne strane su počeli svirati neku kraljevsku, ali laganu glazbu da smo svi mogli plesati u ritmu bez imalo napora. Svoje ruke je stavio na moj struk i privio me više k sebi, po meni malo previše, ali ne želiš još jedan skandal, pa da sutradan završiš na naslovnici svih novina.

Završila sam odmah drugi dan svoga rođenja kada je moja majka odlučila napustiti palaču i preseliti se malo dalje u samo srce Londona. Drugi put kada su mi odbijali dati tituli kraljevne, ali kraljica je bila uporna u svojoj namjeri pa sam je ipak dobila, iako to meni ništa ne znači. Treći puta kada sam krenula u normalnu osnovnu školu i u srednju. Osoba sam koja je najviše puta bila na naslovnicama novina od svih ostalih kraljevske krvi.

Vjerujem da je za to bila zaslužna moja majka koja je htjela da me makne od svega što je povezano sa kraljicom, ali što god da se napravi ja opet završim kod njih i izgubila sam svaku nadu da se to prekine. Ovo je život koji nisam birala, život kakav mrzim, kakav mi je stran, a tako poznat, ali ja nisam za njega. Jednostavno nisam.

Muškarac, ako se može tako nazvati mi se približio toliko blizu da sam mogla osjetit njegov dodir na svome uhu. Počela sam ubrzano disati dok je on samo mirno stajao, sve dok nije progovorio grubim glasom.

"Jesi li spremna?"

Pogledala sam u te tamne oči koji su mi nešto govorile, ali nisam mogla dokučiti što. Udahnula sam njegov muževan miris te prebacila pogled na njega te skupila obrve.