Bodyguard✔završena

Dvadeset prvo poglavlje

Još jednom sve provjeravam da se i sam uvjerim da je sve na svome mjestu. Još jednom sam prošao svoj plan u glavi da se uvjerim da sam donio ispravnu odluku. Da, mislim da jesam iako jedan dio mene govori kako sam potpuno poludio. Naslanjam se na auto dok mi sunce obasja cijelo tijelo i daje odgovarajuću toplinu.

Vrata kuće se otvore i kroz njih izađe kraljica moga srca. Bila je cijela u crnom sa šiltericom na glavi koja joj je pokrivala uši. Njen smiješak je bio pun ljubavi i topao kao ovo sunce. Nije me pozdravila ni zagrlila samo je sjela na suvozačevo mjesto i pokazala mi je da krenem već jednom. Odmah sam ušao i naša mala ilegala krenula je u pravome smjeru. Cijelo vrijeme mi nešto govori, ali jednostavno nisam slušao njezine riječi već njezin glas.

"Znaš da sam uvijek željela posjetiti Španjolsku."

Španjolska ... zemlja koja budi tolika sjećanja u meni. Mjesto gdje sam upoznao Karolinu i gdje je počeo njezina i Jamesova veza. Mjesto gdje je meni prvi put slomljeno srce na tisuće komadića i od tada sam postao ovakav.

Flashback

Španjolska, Barcelona 2016.

Mrak je preuzeo nebo, dan je nestao iz vidokruga. Hladan vjetar je došao stvoren za ovo doba godine. More je bilo savršene topline da uzme ljubavnike u svoje krilo. Palme su došle kao živa ograda, zvijezde kao mala svijetla. Malo dalje je pista, auti, Ferrari, Lamborghini, BMW, Mustang ... svaki vozač ima svoje dijete uz sebe. Upravo je završilo i ovo je zadnja noć ili ipak ne?

Ruka u ruci i pijesak. Činila se kao savršena kombinacija, ali ja tada nisam ni slutio da je to naš kraj. Osjetio sam njezin parfem koji je imao miris vanilije i meda. Njezina meka ruka bila je u mojoj dok je jako stiskala. Ledeno plave oči su me hipnotizirale, postao sam ovisan o njima. Sama njena pojava me ostavila bez daha i natjerala moje srce da lupa kao ludo.

Odjednom je stala i okrenula se prema meni dok joj je tuga bila na licu. Odmah sam se uspaničio jer od kada se nikad ne zna bila tužna, uvijek je nasmijana i ona je bila ta koja je zabavljala sve ljude u svojoj okolini.

"Noelia me pogledala."

Svoj ledeni pogled je stopila sa mojim toplim. Mi smo dvoje kao vatra i led. Ona je vodila, a ja živa vatra, ali svi govore da se suprotnosti privlače. Obujmio sam joj rukama lice i milovao joj obraz dok se se njoj nakupljale suze u očima.

"Što je bilo medena?"

"Moram ti reći nešto važno. Htjela sam ti reći prije par dana, ali nikako nisam mogao skupiti snage da ti kažem jer će se sve promijeniti. Ti znaš koliko te ja neizmjerno volim i da bih sve učinio za tebe."

"Naravno da znam, i ja bih sve učinio za tebe."

"Bi li stvarno?"

"Da bez razmišljanja."

"Onda me ostavi."

Odjednom sam samo zašutio. Da je ostavim? Čemu to ako se volimo i ako smo spremni sve žrtvovati za ovo što imamo. Ma sigurno me iskušava, to je neki test da dokaže moju ljubav prema njoj.

"Dobra, ali nisam ti ja tako naivan."

Vratio sam pogled na nju, a ona je počela plakati. Došao sam do nje u nadi da je dotaknem, ali ona se samo odmaknula od mene. Pogledala me hladnim pogledom i stavila ruke na prsa dok su joj suze tekle obrazima. Ona je to za ozbiljno mislila? Da je ostavim?

"Reci da se šališ?"

"Ozbiljna sam. Jednostavno nismo jedno za drugo. Previše toga je protiv nas i ja ne mogu podnijeti da moja ... da moja obitelj mrzi. Oprosti, ali ostavljam te. Selim se Roko, selim se na drugi kraju svijeta. Ne možemo biti zajedno. Ovo ljeto mi je bilo najljepše koje sam u životu doživjela, što sam srela tebe, Jamesa i Karolinu. Vi ste prava ekipa i trebate se držati zajedno. Samo mi obećaj nešto.