Bodyguard✔završena

Dvadeset treće poglavlje

James

Ne mogu vjerovati što se događa. Danas je sve trebalo biti drugačije. Trebali bi slaviti početak nečeg novog, smijati se, planirati budućnosti, ali prošlost nas je sustigla. Zašto nemamo život kao i svi, ali ne mi moramo imati kompliciran.

Uvijek sam mislio da ću jednog dana imati obitelj sa Karolinom, da ću Roko i Aurora biti zajedno. Da ćemo raditi najluđe stvari jer smo savršena ekipa. Da će se djevojke pomiriti sa roditeljima i da tajne više neće postojati. Šećem sa Karolinom plažom i razmišljam koliki sam samo bio kreten kada sam prekinuo sa njom. Mislim ono dvoje sada sigurno vodi svađe jer se pojavila Noelia i jer želi Roka ponovo, a ja sam prekinuo jer sam bio glup i ljubomoran.

Neću to dopustiti. Ne mogu biti udaljen od nje jer je stvarno volim i ovo će sada i ovdje prestati. Stanem i uhvatim je za ruku te nam spojim poglede kao prvog dana kada smo se vidjeli. Kada je pala s motora i kada sam ja slučajno naišao. Taj pogled nas je spojio i sada će nas.

"Kar moram razgovarati sa tobom. Sada ovo što se događa između Roka i Aurore je jako napeto, ali kada se sjetim zašto sam ja prekinuo s tobom me uhvati sram jer sam bio previše ljubomoran i htio sam te samo za sebe jer te previše volim. Molim te oprosti mi i daj mi još jednu priliku jer ne mogu bez tebe. Pokušao sam, ali ne ide."

Na njezinom licu se pojavio blagi smiješak nakon čega mi je skočila u naručje i zagrlila me. O Bože koliko je ja samo volim. Grlio sam je toliko jako da je malo zacvilila pa sa olabavio stisak i stavio je ispred mene. Jednom rukom sam je držat za struk dok sam joj drugom pomaknuo pramen kose sa lica dok su joj oči svjetlucale srebrnim sjajem. Odjednom mi je uzela ruku i stavila je na svoj stomak.

"Auri je rekla da ti moram nešto važnoga reći, pa i moram. James... postat ćeš tata."

Smijala se dok se i plakala istovremeno, a ja sam ostao kao zaleđen kao kip. Nisam reagirao, nisam se mogao pomaknuti kao da sam ni sam ne znam kako da vam opišem taj osjećaj. Ovo je čudo, postat ću tata. Ja ću imati malu bebu koja će ličiti na nas, imat ću malu bebu koje će me zvati tata.

"Postat ću tata?"

"Da ljubav, postat ćeš tata."

Poklonio sam joj najveći osmijeh i zavrtio je dok se ona glasno smijala. Ovo mi je trebalo. Jedna mala sretna vijest koja će otjerati ove tamne dane. Ljubio sam je svuda po licu dok se ona samo smijala, a onda sam je uzeo za ruku i odveo u najbližu slastičarnicu. Naručila je pola torte i cijelu je sama pojela dok sa ja pojeo ništa, tj. popio sam jedan sok i cijelo vrijeme je gledao kako stavlja komade torte u usta.

Znam tko je bio presretan kada je saznao. Siguran sam da je Ares bio presretan jer će dobiti unuka ili unuku, a tek njena majka. Ona je sigurno isto presretna samo je to još jedna tajna pred dvorom. Jer ako saznaju za Karolinu i bebu ni ne želim pomisliti što bi se moglo dogoditi, ali dat ću sve što je u mojoj moći da im se ništa ne dogodi.

"James? Jel misliš da će Roko pružiti Noelii drugu priliku?"

"Govoriš kao da ne poznaješ Roka. Da volio je Noeliu jako dugo i jako, ali isto tako znam da Auroru voli više. Sada je u šok jer se pojavila i draži drugu šansu, ali mi joj neće dati jer je njegova ljubav prema Aurori jača nego prema Noelii."

"Ne želim da Auri ponovo pati, ne želim da ponovo izgubi osobu koju voli."

"Neće. Roko me nije zvao samo jer mu treba savjet kako da odbije Noelii nego i da mu pomognem oko nečega."

Vidim sam znatiželju u njenim očima te sam se samo nasmijao i sve joj detaljno objasnio, a njezino lice je cijelo vrijeme krasio jedan divan osmijeh i onda je samo počela vriskati. Iskreno se nadam da će rako i Aurora reagirati jer ako neće, jao nama.